PRIJETI OPASNOST OD MORBILA: Rizični svi nevakcinisani, prioritet zaštita djece - Volim Podgoricu

PRIJETI OPASNOST OD MORBILA: Rizični svi nevakcinisani, prioritet zaštita djece

Kad krene velika epidemija malih boginja, osim djece uzrasta do pet godina, obolijevaće i svi ostali koji nemaju stečeni imunitet na morbile.

Često se desi da učestalost obolijevanja kod djece ispod pet godina i određenih uzrasnih grupa kod starijih od 30 bude slična, ali zbog težih posljedica bolesti kod najmlađih i najmanjeg obuhvata vakcinacijom među tom uzrasnom grupom u našoj zemlji, njihova zaštita mora biti prioritet.

To je u razgovoru za “Vijesti” poručio epidemiolog Instituta za javno zdravlje (IJZ) Milko Joksimović. On kaže da su prioritet za zaštitu, odnosno vakcinaciju, upravo djeca do pet godina.

”…Jer već od devetog mjeseca života ne možemo da se pouzdamo u antitijela, prenesena bebi od majke, ako je majka uopšte imala antitijela, a većina bi trebalo da jeste. Nekada se, kod velikih epidemija granica za davanje prve doze može spustiti na devet ili izuzetno na šest mjeseci, da bi se pokušala zaštititi i djeca uzrasta od šest do 12 mjeseci. Ipak, to se radi samo izuzetno i kada se pažljivo odvaga opravdanost”, kaže Joksimović.

Vakcinacija počela 1972. godine

Epidemiolog pojašnjava da je vakcinacija protiv malih boginja u Crnoj Gori počela 1972. godine i to vakcinom samo protiv morbila (“mono morbili”), po kalendaru koji je tada podrazumijevao imunizaciju samo jednom dozom.

”Od 1984. godine uvodi se u redovni kalendar i vakcinacija protiv epidemijskih zaušaka (mumps, parotitis) koja se od 1987. godine kod nas daje u obliku kombinovane vakcine protiv morbila i zaušaka (“MM” – “morbili-mumps”, ili “Mo-Par” – “morbili-parotitis”)”, kaže on.

Joksimović ističe da se od 1994. godine u redovni kalendar vakcinacije u Crnoj Gori uvodi vakcina protiv rubele kroz kombinovanu vakcinu protiv morbila, zaušaka (mumpsa) i rubele (“MMR”, označavana negdje i kao “Mo-Ru-Par” ili “Mo-Pa-Ru”).

”Te 1994. godine u Crnoj Gori su u opticaju bile sve tri varijante vakcina: mono-morbili, morbili-mumps (parotitis) i MMR. Od 1995. godine za vakcinaciju protiv morbila, zaušaka i rubele koristi se samo MMR vakcina”, pojašnjava on.

Epidemiolog tvrdi da je najznačajniji detalj da je tek 1994. godine uspostavljen kalendar sa dvije doze vakcine protiv morbla.

”Prva doza vakcine davala se nakon prvog rođendana, a druga pri polasku u školu (tada uzrast od sedam godina), uz provjeru vakcinalnog kartona tj. kalendar sustizanja u VI razredu osnovne škole – ko nije primio drugu dozu, par godina je postojala mogućnost nadoknade druge doze vakcine u tada VI razredu (12 godina)”, kaže on.

Joksimović pojašnjava da kalendar od dvije doze vakcine sada podrazumijeva davanje prve doze MMR-a nakon navršenog prvog rođendana (12 do 15 mjeseci) i druge doze prilikom sistematskih pregleda pred polazak u školu (5-6 godina), uz sustizanje svih eventualno propuštenih doza zaključno sa 14 godina, dok je vakcinacija moguća i kod starijih, u slučaju epidemioloških indikacija.

Prema njegovim riječima, osobe rođene prije 1972. godine nijesu imale priliku da budu vakcinisane i najveći dio njih je morbile preležao u djetinjstvu ili tokom školovanja, dok su generacije od 1972. do 1982. imale priliku da prime samo jednu dozu. Osobe rođene od 1983. do 1986. uglavnom su primile jednu dozu, dok su osobe rođene nakon te godine kroz redovni kalendar trebalo da prime dvije doze vakcine sa komponentom protiv morbila.

”Najveći broj ovih lica primio je dva puta MMR, jedan dio osoba jednu Mono-morbili vakcinu, a kao drugu MMR, a jedan dio Mo-Par ili Morbili-Mumps a kao drugu MMR)”, pojašnjava Joksimović.

Dvije doze zaštite oko 97 odsto vakcinisanih

Epidemiolog kaže da jedna doza vakcine zaštiti u prosjeku oko 93 odsto vakcinisanih, a dvije doze oko 97.

”Druga doza se daje da ispravi eventualni neuspjeh vakcinacije prvom dozom (jer vjerovatno jedan od deset vakcinisanih samo jednom dozom neće razviti otpornost na morbile). Nekada se neuspjeh vakcinacije kod pojedinaca desi i nakon dvije doze, ali je vjerovatnoća za to mala”, poručuje on.

Joksimović naglašava da svaki imunitet vremenom polako slabi, iako je nakon ove vakcine, ukoliko je pravilno čuvana i primijenjena, izuzetno kvalitetan, višedecenijski i često doživotan.

”Ovo napominjemo zbog onih koji su primili samo jednu dozu vakcine tokom, na primjer, sedamdesetih ili osamdesetih godina. Kod nekih od njih je imunitet nedovoljan da spriječi infekciju”, ističe on.

Joksimović pojašnjava da je vakcina protiv morbila, kao živa vakcina, sposobna da izazove imuni odgovor koji će najveći broj vakcinisanih zaštititi ne samo od bolesti, već od infekcije i zato je dovodila do eliminacije malih boginja…

Kaže da se obolijevanje može desiti i kod vakcinisanih, češće kod onih koji su primili samo jednu dozu, u odnosu na kompletno vakcinisane. To se, tvrdi, dešava ako je od posljednje doze vakcine prošlo više decenija, ako se osoba u međuvremenu nije izložila virusu pa imunitet nije “osvježen” ili u situacijama kada je izloženost virusu izuzetno visoka u kratkom vremenskom intervalu. Ipak, ističe da imuni odgovor kod vakcinisanih, u slučajevima infekcije, najčešće bude dovoljan da spriječi teži oblik bolesti i komplikacije.

 

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com