ISPOVIJEST RADNIKA: Ovo je prava istina o srpskom Mekdonaldsu - Volim Podgoricu

ISPOVIJEST RADNIKA: Ovo je prava istina o srpskom Mekdonaldsu

Molim vas jedan Big Mek isječen na jednaka četiri dijela i upakovan u cjelinu da izgleda kao da nije sječen – glasila je porudžbina sredovječnog gospodina za pultom Mekdonaldsa.

Radnik ga je čudno pogledao i primio porudžbinu iako mu je zahtjev mušterije bio više nego čudan. Uslužio ga je, bez ijedne riječi, jer, takva je “politika kuće”.

Ovo je samo jedna od situacija sa kojima se naš sagovornik, inače jedan od najboljih zaposlenih u ovoj globalnoj kompaniji, susreo tokom svog decenijskog rada. Jedna od onih koje pamti je i mušterija koja je cijelo prošlo ljeto dolazila u bade mantilu i patofnama i penjala se u WC na spratu da bi se oprala.

Takoreći, okupala jer onaj ko bi poslije nje ušao, osjećao bi intenzivan miris sapunice po cijelom toaletu. Dolazila je danima i obavljala isti ritual, a kada bi završila, jednostavno bi napustila zgradu. Šef kada je saznao šta se dešava, slao je nekog od nas zaposlenih da je preteknemo na putu do gore, jer ako ima još nekoga u WC-u, ona sačeka, pa nakon nekoliko minuta odustane od kupanja, okrene se i ode – priča radnik popularnog “Mek-a” koji je želeo da ostane anoniman.

Foto: AP/Tanjug

Foto: AP/Tanjug

Međutim, ono što nikako nije mogao da zamisli jeste da će u svojoj karijeri doživjeti da u “drajv-tru” Meku usluži čovjeka na konjskim zaprežnim kolima.

Sjećam se, bio sam noćna smjena. Kroz prozorče vidim konjsku glavu… znam da nisam ništa pio pred smjenu… Požurim da otvorim prozor i imam šta i da vidim – čovjek na zaprežnim kolima koja vuku dva konja! On je uredno poručio šta je htio, platio i uz zvižduk i pucanj bičem, odjurio svojim putem. Malo je reći da sam zanijemio – prisjeća se ovaj ugostitelj.

Nedavna “atrakcija” zaposlenima postale su dvije djevojke koje, kako kaže, čim se “Mek” otvori, ulaze i naručuju po čašu vode, a nakon toga idu na sprat gdje su separei, da spavaju.

Lijepo obučene, njegovane djevojke, naruče vodu, koja je besplatna, popnu se gore i spavaju polusjedeći do 12 sati. Nakon toga odu, ne znam ni ja gdje, ali se sutra opet vrate – nastavlja on svoju ispovijest.

Na naše pitanje – zašto djevojkama ne zabrane spavanje, on kaže da prema “klijentima ne smiju da budu grubi i neljubazni”. To je iskoristio i jedan od gostiju za koga su čuli da nije dobrog psihičkog zdravlja, koji svako jutro dođe po tri čaše vode koje popije na iskap i ode. U početku je dolazio po koka-kolu, ali su njegovi roditelji ubrzo došli u “Mek” da zabrane zaposlenima da mu prodaju slatki napitak jer je šećeraš.

Foto-ilustracija: Profimedia

Foto-ilustracija: Profimedia

Pored ovih, neobičnih slučajeva, svakodnevicu u radnom danu ovog momka čine i djeca sa ulice, koja “načičkana” oko zgrade, na svakih sat do sat ipo, dolaze sa gomilom sitniša da im radnici ukrupne.

Mališani prosjačeći za sat vremena zarade i do 5.000 dinara, a ako se među gostima zatekne nego “poznatiji” ili dubljeg džepa, ogrebu se i za kompletan obrok. Kad nam dođu sa svim tim sitnišem, moramo da im ukrupnimo novac, jer nam treba za vraćanje kusura. Lijepo njima, lijepo nama – kaže uz osmijeh.

Foto: Telegraf

Foto: Telegraf

O neprijatnostima nije želeo previše da priča, jer je zadovoljan svojim poslom i jedan je od nagrađivanijih po kvalitetu pružanja usluge. Na naše insistiranje, ipak je priznao da mu najčešći problem prave nerazumni roditelji koji u gluvo doba noći dolaze da traže “Hepi mil” obrok za djecu.

– Kad čuju da ga više nema i da će ih biti tek ujutru, bjesne sa pitanjem: “Šta će moje dijete sad da jede?!”, kao da već nije tri ujutru i da to dijete već uveliko ne spava… – konstatuje ovaj, sad već, “veteran” svog zanata.

(Telegraf/Slađana Vasić)

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com