Odstranili tumor pred kojim su ustukli austrijski ljekari
Sdamnaestogodišnji iz Sombora do prije samo mjesec dana živio je sa tri tumora i jednom željom – da diše na nos. Za četiri godine, otkada je porodici saopšteno da boluje od multitumorskog sindroma, imao je jednu operaciju, ostao bez čula mirisa i nade da će mu austrijski doktori pomoći. Naime, ljekari iz Graca ocijenili su da ne mogu da uklone cio tumor smješten u lobanji, koji je Stefanu stvarao najviše problema. Ipak, prije šest dana je operisan, a prije dva dana osjetio je miris osvježivača. Ne u austrijskoj bolnici, već u Kliničkom centru Srbije (KCS) na Klinici za neurohirurgiju.
– Neobično mi je, navikao sam da dišem na usta – odgovara Stefan na pitanje kako se osjećao poslije operacije koja je trajala tri sata.
Osim pidžame i činjenice da razgovaramo u bolničkim uslovima, ništa drugo ne odaje da je Stefan imao operaciju, a još manje da mu je iz glave uklonjen tumor – nema rezova na licu, nema zavoja, frizura je na svom mjestu.
– Tumor mi je izvađen kroz nos endoskopom, zato nemam ožiljak. Jedinu neprijatnost, ako tako može i da se nazove, poslije operacije pričinjavao mi je tampon u nozdrvi – dodaje Stefan.
Od njegove majke Jasne Aleksić saznajemo detalje borbe za Stefanovo zdravlje koja je počela prvom dobrom informacijom: tumori nisu zloćudni, zaključio je endokrinolog Svetozar Damjanović.
– Posljednjih godinu dana stanje se pogoršalo. Savjetovano nam je da pomoć potražimo u Gracu i da će Republički fond za zdravstveno osiguranje (RFZO) da pokrije troškove operacije. Međutim, austrijski doktori su nam rekli da mogu da uklone samo polovinu tumora u glavi. Nijesmo gubili nadu, a od RFZO-a smo vrlo brzo dobili lijepe vijesti – priča Jasna Aleksić.
Doktori u Beogradu su ocijenili da mogu da urade ono u šta nisu htjele da se upuštaju njihove austrijske kolege. Nakon što je pregledao zdravstvenu dokumentaciju, ORL hirurg Bojan Pavlović je prejsekao – Stefanov tumor ukloniće cio, ovdje, u Beogradu. Od tada su Jasna Aleksić i dr Pavlović bili u stalnom kontaktu.
– Nijesam bila obeshrabrena činjenicom da su nas odbili strani stručnjaci. Naprotiv, nijednog momenta nisam posumnjala u našu medicinu – kaže Stefanova mama bez trunke kolebanja.
Pripreme su trajale tri mjeseca. Prvo je hirurg Srbislav Knežević otklonio tumore iz stomaka, tačnije jedan nadbubrežni i jedan sa pankreasa. A tri nedjelje kasnije uklonjen je i onaj iz glave.
– Ova poslednja operacija na bazi lobanje je bila među najzahtjevnijima koje sam do sada uradio, jer je nosila i određene rizike. Stefanov organizam je lučio hormon koji je uticao na povećanje krvnog pritiska i svaka promjena je mogla da mu ugrozi život. Uz to tumor je bio prokrvljen, a ta činjenica nosi rizik da pacijent iskrvari. Zbog svih opasnosti koje su mogle da se dogode izuzetno je bila važna podrška i procjena anesteziologa Ivane Lazarević – objašnjava za „Politiku” dr Bojan Pavlović, koji je uspio da prilično veliki tumor izvadi kroz nos.
Tokom operacije Stefanov tim ljekara, među kojima je bio i neurohirurg Dragan Savić, morali su da zapuše krvne sudove, a koristili su i „sel-sejver”, aparat koji omogućava da se izgubljena krv tokom operacije sačuva i vrati u organizam pacijenta.
– Iako je Stefan izgubio oko četiri litara krvi, zahvaljujući tom aparatu iz transfuzije je nadoknađeno samo litar i po. Sve vrijeme smo imali pomoć vaskularnih hirurga Lazara Davidovića i Nemanje Savića, pa je operacija završena a da su nervo-vaskularni elementi potpuno sačuvani. Poslije četiri godine Stefan je zvanično zdrav – kaže dr Dragan Savić i dodaje da može da se vrati školi i sportu.
