Plavi Vijesnik iz 1972. godine donosi priču o tome ko je ta “divna crna žena” zbog koje je kako kaže Rambo Amadeus Kićo Slabinac rezao vene.

“Maj 1972: “Ja gledao sam sunce na istoku kako se budi i gledao sam oblake i jutro u tisuću boja i sklapao oči od bola i skrivao suze, a ona je ostala tamo daleko u noći. Zbog jedne divne crne žene…”

Ova pjesma mladog Krunoslava Slabinca, koju je napisao nakon nedavnog povratka iz SAD, na vrhu je svih domaćih top­lista. Ko je tajanstvena “divna crna žena”?

“I prije svoga odlaska u SAD, razmišljao sam da napišem i posvetim pjesmu crnokosim djevojkama. Povod je bio moj zid u kućnoj veži zbog čega primam svaki dan “jezikovu juhu” od stanara. Naime, jedno jutro zid je osvanuo išaran ovom rečenicom: “Djevojke baš ste lude što volite ovog Kiću koji misli da su samo plavojke zgodne žene! A mi crnke?” Ispod toga: potpisi dvadesetak vjerovatno crnokosih djevojaka”, priča Kićo.

A crna djevojka, kaže Kićo, zaista postoji.

“Da. Ali da sam znao koliko ću zbog toga propatiti i drugima nanijeti boli, ne bih ništa pisao… prestao bih pjevati. No da krenem od početka. Odletio sam u Njujork na turneju i tamo sticajem okolnosti upoznao divnu crnokosu djevojku.

Zaljubio sam se kao dječak. I kao uvijek u našoj profesiji, dolazi ono najteže. Odlazak. Ne znam jesu li to već godine, ili sam po naravi takav, ali sam u avionu strahovito patio. U toj srebrnoj ptici svi su se oduševljavali izlaskom sunca, a ja sam sjedio tužan i sam. Tu sam napisao tekst a kompozicija mi je već polagano sjela u uho… U Zagrebu sam je dovršio a zatim snimio na ploču. Postala je tražena jer je iskrena i napisana u jednom dahu”.

Povrijedilo ga je, kaže njihovo poznanstvo.

“No da kažem malo više o toj tajanstvenoj, kako su je neki nazivali. Zove se Mira i rodila se i živjela u našoj zemlji sve do čevrte godine. Zatim je otišla u Sjedinjene Države.

Poslije toliko godina sada je došla ovamo i nakon mjesec dana pojavio se mali intervju u jednom listu.

Što je tu svega nadrobljeno! Nisam vjerovao svojim očima. Žao mi je zbog nje. Jedna iskrena inspiracija i ljubav tako su povrijeđene.

Nije mi jasno zašto su se okomili na mene. Ja ni od koga nisam sakrivao Miru (u listu piše da sam je zaključavao u sobu) vodio sam je svuda sa sobom, i na izlete, i na koncerte.

Volimo se iako je bila prije udata, a to je zaista samo naša stvar (u listu piše da čeka razvod da bi se udala za Kiću).

Zašto nisu mogli biti kavaliri prema jednoj ženi a ne da je bezobzirno napadnu kojekakvim izmišljotinama.

Pisali su u tom članku i da sam imao s nekom djevojkom dijete i još toliko ružnih neistinitih stvari da još ni sad ne mogu doći k sebi.

Ako je već ne poštuju kao ženu, onda su mogli poštovati njeno strano državljanstvo.

Sve to me je dotuklo. Više ne znam što da radim. Svaki put primim neki novi udarac i dođe mi da sve to ostavim i nestanem”.

Mira je nakon toga otputovala.

“Članak i razna prepričavanja stigla su brže do Njujorka nego što bi to iko pomislio. Snivali smo šetnje, putovanja i sve ono najljepše, a sve je srušeno u trenutku. Čitav taj slučaj Mira i ja smo predali advokatu Liviju Androisu a on će dalje proslijediti sudu”.