SABOR AKCIJAŠA: Tekle suze uz “Hej sloveni”!
Peti beogradski sabor akcijaša, graditelja u bivšoj velikoj Jugoslaviji: I ova mladost je vrijedna, samo je treba podstaći i dati joj putokaz da gradi svoju sutrašnjicu. Pokazali smo da ORA nije fora!
Drugovi brigadiri, zdravo! Na pozdrav sa bine, iz prepune sale Doma omladine u Beogradu, odjeknulo je tri puta: Zdravo! Zdravo! Zdravo!
Onda je uslijedila himna “Bože pravde”. Ustali su nekadašnji akcijaši, graditelji bivše velike Jugoslavije. Ali, nisu se vratili na svoja mjesta. Stajali su i tražili himnu uz koju su postizali rekorde na trasama nekadašnjih akcija od Triglava do Đevđelije.
– Ma ne znaju oni tu himnu – čulo se iz publike, u pokušaju da veterani opravdaju mlade ljude iz hora.
– Znamo mi – stigao je odgovor i istovremeno se iz publike prolomilo “Hej Sloveni”. Hor se, odmah, pridružio publici. I nije se znalo ko zapravo vodi pjesmu “dok u nama srce bije”… A istovremeno su potekle i suze nekadašnjih akcijaša, pristiglih iz svih krajeva Srbije.
Mnogi od njih, oslanjajući se na štake, nisu se požalili ni na godine, na starost i bolest, samo da budu dio ovog, petog saborovanja u Beogradu, u zdanju u čijoj su gradnji učestvovali.
Došli su uz iste pozdrave, poželjeli istu himnu, sa istim mladalačkim zanosom u kome su bili učesnici uzvišenog dobrovoljnog omladinskog rada. U njihovo vrijeme cijenjenog, hvaljenog i slavljenog. Došli su sa uvjerenjem da to, njihovo vrijeme, nije zaboravljeno. A moguće je – i da se vrati.
Odali su, potom, poštu drugovima koje su upisali u sjećanje iz vremena kada su bili popularni stihovi: “Hej, haj brigade, svoju zemlju srcem grade”. Ili: “Brčko-Banovići, to je naša meta, izgraditi prugu još ovoga ljeta”.
Smjenjivali su se riječi i suze. Suze i riječi. Ali, podsjećanje na podvige ovovremene mladosti koja je u poplavama protekle godine vratila nadu odlazećima: ima kome da ostave naslijeđe, kako je rečeno, ljepote omladinskog dobrovoljnog rada iza koga su ostale hiljade kilometara pruge, tuneli, brane, putevi…
– Zaista je to bila ljepota jednog vremena, rada, druženja i međusobne ljubavi – govore nam Zoran Pantić, zamjenik komandanta za društveni rad na izgradnji Železare Smederevo, i Pero Knežević, zamjenik komandanta za gradilište na Hidroelektrani “Đerdap”.
Njihovu priču prekinula je poruka nekadašnjih akcijaša:
– I ova mladost je vrijedna, samo joj je potreban putokaz.
U ovoj poruci nisu bile samo puke riječi. U sali sa veteranima, bio je i dio kraljevačke mladosti, koja je prošle godine u svom gradu, prvi put poslije, valjda, četvrt vijeka, okupila akcijaše iz Ohrida, Maribora, Rume, Bele Crkve… i uključila ih u radove na saniranju štete od vodene stihije.
Kako se to danas može i kako je malo potrebno, najrečitije je objasnio Sreten Jovanović, predsjednik Skupštine grada Kraljeva:
– Našu lokalnu zajednicu brigadirski rad je koštao samo 200.000 dinara – govorio je Jovanović. – Pripomogli su i donatori. Pokazali smo da “ORA nije fora”. A više od toga značajnije je da smo pokazali da mladi ovog vremena, zaista, vrijede pažnje i poštovanja. Potrebno ih je samo podstaći, pružiti šansu da oni odgovore na najljepši način – pomognu u nevolji.
Na kraju, ostaje pitanje:
Da li je ovaj, peti sabor akcijaša u Beogradu, uvod u nove omladinske radne akcije? Vidjećemo… Odgovor je u još jednoj poruci sa ovog skupa:
– Poručujemo državi da stvori uslove i pruži šansu mladima da, uz iskustvo starijih, svojom energijom i znanjem grade svoju sutrašnjicu. Odgovornijeg i sudbonosnijeg zadatka za opstanak i prosperitet Srbije nema od onog da se obezbedi budućnost našoj mladoj generaciji. Budućnost za koju će se časno i odgovorno boriti. A mi, veterani sa stečenim iskustvom smo tu u svakom trenutku da pomognemo koliko možemo.
(Novosti.rs)
