SEYRAN MIRZAZADA: Crna Gora je interesantna investitorima iz Azerbejdžana, a privlači i naše gradjane kao turistička destinacija

Unazad nekoliko godina u Crnoj Gori se o Azerbejdžanu gotovo ništa nije znalo. O ovoj egzotičnoj državi danas se u Crnoj Gori zna mnogo više, kako zbog investicja koje azerbejdžanske kompanije imaju i planiraju, tako i zbog brojnih aktivnosti koje Diplomatska misija Azerbejdžana sprovodi u Crnoj Gori. Kulturnom i ekonomskom zbližavanju dvije države u značajnoj mjeri će doprinijeti i otvaranje Kulturno ekonomskog centra Azerbjedžana, na čijem čelu je Seyran Mirzazada, koji smatra da postoji veliki prostor za saradnju.
Gospodine Mirzazada, nakon mandata šefa diplomatske misije Azerbejdžana u Crnoj Gori, ostali ste u Podgorici kao direktor Kulturno ekonomskog centra Azerbjedžana u Crnoj Gori. Prije otvaranja diplomatske misije Azerbejdžana u Crnoj Gori, ovdje se nije mnogo znalo o Vašoj zemlji. Kako danas ocjenjujete veze dvije države?
Da, u pravu ste. Prije samo nekoliko godina u Crnoj Gori se nije mnogo znalo o Azerbejdžanu kao ni u Azerbejdžanu o Crnoj Gori. Međusobne posjete visokih zvaničnika, otvaranje Diplomatske misije Azerbejdžana u Crnoj Gori, akreditovanje crnogorskog Ambasadora za Azerbejdžan kao i otvaranje Počasnog Konzula Crne Gore u Azerbejdžanu bio je početak iskrenih i prijateljskih odnosa između naše dvije zemlje. S obzirom na dosadašnju izuzetnu saradnju dviju država, kako na bilateralnom, tako i na multilateralnom planu, jačanje odnosa sa Crnom Gorom za nas je od velikog značaja i maksimalno ćemo se truditi za jačanje već dobrih veza i razvoj dalje saradnje u svim sferama.
Otvaranje Kulturno – ekonomskog centra Azerbejdžana, samo po sebi, znači da postoji plan da jačate ekonomske i produbljujete kulturne veze dvije države. Kakvi su planovi u 2018. godini u koju smo zakoračili?
Kulturno – ekonomski centar Azerbejdžana-Crne Gore aktivno radi na polju kulturno-ekonomskih oblasti. Centar sarađuje sa nacionalnim i međunarodnim kulturnim, ekonomskim i privrednim institucijama. Pored toga u našem centru trudimo se da što preciznije informišemo potencijalne investitore koji su zainteresovani za ulaganja u Crnu Goru o detaljima vezanim za ekonomsku situaciju države, podršku Vlade stranim investicijama, investicionoj klimi i mogućim oblastima saradnje.
Trudimo se da budemo most razvoja kulturno – ekonomskih odnosa i prilika naše dvije države tako da smo do sada organizovali promocije, filmske projekcije, izložbe i radionice. U narednom periodu planiramo realizovati nekoliko aktivnosti kao što su: Obilježavanje Novruz praznika, projekcija filma, održavanje sportskih turnira, obilježavanje 100.godina od osnivanja Demokratske Republike Azerbejdžan i druge.
Koliko je Crna Gora, kao relativno mala država interesantna investitorima iz Azerbejdžana?
Mi na Crnu Goru ne gledamo sa tog aspekta, sve egzogene i endogene komparativne prednosti stavljaju u sjenku njenu geografsko malu površinu. Crna Gora je dio međunarodnog ekonomskog i finansijskog sistema a njen dobar geopolitički položaj, otvorena ekonomija i raznolikost resursa čine je državom koja može parirati i geografski mnogo većim državama. Crna Gora je naša prijateljska zemlja sa stabilnom ekonomijom u kojoj Vlada podržava strane investicije i sa kojom Azerbejdžan želi još više da razvija ekonomske, bilateralne i humanitarne odnose. Pored investitora Crna Gora sa svojim raznolikim prirodnim ljepotama, kulturom, tradicionalnim gostoprimstvom, stabilnošću i bezbijednošću je privlačna turistima iz cijelog svijeta tako i turistima iz Azerbejdžana.
I Vi i gospodin Anar Adžamov koji Vas je naslijedio na mjestu šefa diplomatske misije u Crnoj Gori, govorite naš jezik što uvijek veoma imponuje domaćinima, pogotovu što ga nije lako naučiti. Kako ste i kada naučili jezik?
Obojica govorimo crnogorski jezik koji nijesmo učili uz pomoć profesora ili posebnih kurseva već kroz svakodnevnu praksu. Crnogorci su jako druželjubljiv i prijatan narod kojima sve naše gramatičke greške nikada nijesu bile prepreka za komunikaciju. Citiraću Mendelu koji kaže da :,, Ako razgovarate sa čovjekom na jeziku koji razumije, on će vaše riječi primiti k znanju.A ako razgovarate sa njim na njegovom jeziku, primiće ih k srcu“. Naš trud i iskrena želja da govorimo crnogorski jezik otvorili su srca mnogih ljudi koji su danas naši iskreni prijatelji a sa kojima svakodnevno komuniciramo na crnogorskom jeziku ponekada čak i međusobno.
Slučajno je ispalo da ovaj interviju sa Vama radimo kada se bliži 20. januar, “Krvavi januar“ , dan koji se u Republici Azerbejdžan obilježava kao dan žalosti. Možete li nam nešto reći o tom danu?
Dvadeseti januar 1990. godine narod Azerbejdzana neće i ne može zaboraviti, jer je tog i prethodnog dana poginulo 147 ljudi, ranjeno oko 700, taj dan u istoriji azerbejdžanskog naroda upisan kao jedan od najkrvavijih tragedija. Ubijanje nevinih ljudi, okrutan obračun sa civilnim stanovništvom koji se digao u borbi za nacionalno oslobođenje i teritorijalni integritet zemlje učinjen je uoči pada totalitarnog sovjestkog režima od strane bivše sovjetske države, a na čelu SSSR-a tada je bio Mihail Gorbačov. U Bakuu je po naređenju Mihaila Gorbačeva 19. januara poslat veliki kontigent Sovjetske armije, a to je bilo praćeno neviđenim zločinima.
Gorbačev je 19. januara 1990. godine potpisao naredbu o uvođenju vanrednog stanja u Bakuu. U večernjim satima 19. januara grupa „Alfa“ KGB-a SSSR je razrušila energetski blok Azerbejdžana, a u Azerbejdžanu je bilo obustavljeno emitovanje TV programa. Nakon toga trupe su ušle u grad bez ikakavog prethodnog obavještenja o vanrednom stanju i učinilo pokolj nad stanovništvom. Stanovništvo Bakua je tek ujutro u sedam časova dobilo informaciju o uvođenju vanrednog stanja preko lokalnog radija. Zbog svega ovog, zbog nevinih žrtava narod Azerbejdžana 20. januar obilježava kao Dan žalosti.