Simonović: Damir Mandić je sve ispričao o ubistvu Duška Jovanovića, do zore se sve promijenilo

Publicista i književnik Budo Simonović gost je večerašnje Slobodne zone sa Draženom Živkovićem i kazao da je sumnjalo. On je to kazao povodom formiranja Anketnog odbora.

„Za mene ostaje žalost i pomalo me sramota da jednoj maloj Crnoj Gori koju, što kažu čovjek može za dva dana preći, da se dogode takvi zločini na javnim mjestima u bijelo podne i da ni posle 20 godina ne znamo ko je nalogodavac. Ne zanima me onaj ko je potegao oružje, i za sitne pare, pogotovo tada, se mogao naći takav ko bi potegao oroz. Puška je najgore oružje jer puškom i najveća kukavica može ubiti najboljeg junaka“, kazao je Simonović.

On se pita kako je moguće da u Podgorici, na najprometnijem mjestu, na prostoru od 200-300 kvadrata dogode tri identična ubistva i da nijedno nije rasvijetljeno.

„A kad sam ja počeo da sumnjam u pravosuđe? Zemlja koja nema sigurno, pošteno, hrabro pravosuđe, neće joj cvetati ruže. Dogodilo se ubistvo Duška Jovanovića. Uhapšen je taj Mandić uveče. Ja sam sjutra dan otišao kod Milana Vujanovića, tadašnjeg načelnika CB sa kojim sam bio prijatelj iz vremena kad je bio inspektor za sitni kriminal. Po zori sam došao kod njega i on mi je rekao da me očekivao i ranije. On je meni tada ispričao da je Mandić sve objasnio u detalje, imena, naveo ko je pucao, ko je gdje sjedio, prvo se isplakao kako je upropastio sebi život“, kazao je Simonović.

On dodaje da su tada zvali tužioca da dođe tog trenutka da sasluša čovjeka. Po tadašnjem zakonu istražni sudija je vodio postupak.

„Oni su ga ostavili do ujutru. Za tih nekoliko sati zna se šta se dogodilo. Mandić je tada rekao da su ga tukli, prisiljavali i da od toga nema ništa. A da sumnja moja bude još veća, kad je došlo do suđenja i kada su zastupnici Jovanovića zatražili da se pročita službena zabilješka, ispostavilo se da je nema u predmetu. Džaba što je Vujanović rekao to što je ispričao. To nikome ništa nije značilo. Niko nije pokušao da razmrsi klupko i da dođe do saznanja šta se u međuvremeno dogodilo“, kazao je Simonović.

Slavica Šćekić otkrila: Dobila sam pismo da je Duško Marković polomio ladicu u kancelariji mog brata uoči njegovog ubistva, i uzeo dokumentaciju

Dodaje da kad bi neko birao cjenjenije ljude od Slavoljuba Šćekića, Duška Jovanovića i Pavla Bulatovića, ne bi mogao bolje da izabere.

„Oni su platili glavom jer su suviše znali. Kad bismo mi nekako dokučili tu Slavoljubovu torbu sa dokumentacijom, kad bismo zavirili u tašnu Duška Jovanovića u kojoj su se nalazili spisi, kad bi znali kakav je uslov postavljen Pavlu Bulatoviću šta da potpiše, onda bi lako znali ko ih je ubio i zašto. Očigledno je da su oni dirnuli u neki osinjak i lijeglo gdje se radilo o velikim parama i neko je shvatio da je bolje da se uklone na vrijeme da ne izađe to na vidjelo iz njihovih tašna“, kazao je Simonović.

„Njima je veliki novac skinuo glave. Pavle je trebao da parafira da neko stotine miliona stavi u džep a on nije htio i završio je kako je završio. Slavoljub Šćekić nije htio da ustukne a bilo je ljudi koji su ga savjetovali da pusti đavola. Da je od toga odustao i dalje bi bio živ. Da je Duško Jovanović bio malo mekša glava i da ne bude pečenog čela, da je pristao na nagodbu, vjerovatno bi mirno i bogato živio ali ga ni glava ne bi više zaboljela. Međutim, postoje ljudi koji ne prodaju principe“, kazao je Simonović.

Dodao je da zamjera onima koji su radili nešto što nisu morali da rade.

„Jednostavno, smatram da je nepristojno da novinar bude uz vlast. Nije prirodno da bude sluga vlasti. Nisam ja ni mrzio ni Crnu Goru ni tu vlast, niti ih volio manje od drugih. Ali mrzio sam neistine i lopovluke. Jednostavno sam znao da je istina uz mene“, kazao je Simonović.

Priželjkuje da odbor dođe do rezultata i to bi bila satisfakcija ali zebe da se dođe do kraja.

„Bio je formiran i anketni odbor oko šverca duvana. I sad čuvam izvještaj njihov u kom nema ni jedne jedine riječi komentara sa tog odbora nego su samo naređane činjenice“, kazao je Simonović.

(Borba)