SJUTRA JE SVETI NIKOLA, DAN ČUDA: Ovo je svetac koji će vam USLIŠITI MOLITVE, a ove OBIČAJE treba da ispoštujete
Svakog 19. decembra pravoslavni vjernici obilježavaju Svetog Nikolu, a ovo je jedna od najrasprostranjenijih slava pa na našim prostorima važi pravilo da polovina vjernika slavi, a druga polovine ide na slave.
Sveti Nikolaj Mirlikijski, poznat i kao Sveti Nikolaj Čudotvorac bio je episkop Mire Likijske u Maloj Aziji, u današnjoj Tuskoj. Živio je u 4. vijeku i bio je poznat po tome što je tajno davao ljudima novac, ne očekujući ništa zauzvrat. Danas se poštuje kao svetitelj i čudotvorac u čitavom hriščanskom svijetu.
Nikolaj ili Nikola je bio sin jedinac. Porijeklom je iz grada Patare, iz Likije. Njegovi roditelji, otac Teofan i majka Nona, bili su pobožni ljudi, a njegovo ime znači “pobjednik naroda”. On sam se, vođen Božjom promišlju i zakonima, u skladu sa svojim imenom pokazao kao apsolutni pobjednik nad zlom.
Na početku je Nikolaja Čudotvorca o duhovnom životu i hrišćanskoj veri podučavao njegov stric Nikolaj, episkop patarski, pa su se zajedno i zamonašili u manastiru Novi Sion. Nakon što su mu roditelji preminuli, razdijelio je sav imetak sirotinji i postao sveštenik u svom rodnom gradu Patari. Bio je milosrdan i skroman po prirodi, te se povukao u samoću u namjeri da ostatak života provede u molitvi, potpuno okrenut Bogu. Međutim, javio mu se tada glas Gospodnji koji je od njega zatražio da se među narodom podvizuje. Posle tog iskustva Nikolaj se vratio među svijet i nedugo potom postao arhiepiskop grada Mira u Likiji, pa je stoga poznat i kao episkop mirlikijski.
Svetog Nikolaja Čudotvorca je narod još za života proglasio svetiteljem. Bio je izuzetno istinoljubiv, veliki borac za pravdu i milosrdan. Ko god mu je zatražio pomoć, on mu je nije uskratio. Spasavao je mnoge od bolesti i sigurne smrti, pružao je utjehu i utočište siromašnima i nemoćnima. Zabilježeno je da mu je lice uvijek izgledalo kao da iz njega isijava neka naročita svjetlost. Nikola je umro 19. decembra 345. godine. Sahranjen je u sabornoj crkvi mirlikijske mitropolije, a krajem 11. vijeka njegove mošti prenijete su u Bari, u manastir svetog Jovana Preteče. Osim što se spomen na dan smrti svetog Nikole slavi 19. decembra, odnosno 6. decembra, sveti Nikola se proslavlja i 22. maja odnosno 9.maja, u znak sjećanja prenosa njegovih moštiju u Bari.
Sveti Nikola je zaštitnik moreplovaca, trgovaca, strijelaca, djece i studenata kako na Istoku, tako i na Zapadu. Hrišćani vjeruju da je Sveti Nikola čudotvorac i da se mnoga čuda dešavaju kraj njegovih moštiju iz kojih neprestano izbija sveto miro, kojim se liječe bolesnici.
Svojim čudesnim moćima Sveti Nikola pomaže svakom ko mu se obrati za pomoć u bolesti, nemoći i duševnoj patnji. Prema predanju iz naših krajeva, upravo je Sveti Nikola povratio vid slijepom srpskom kralju Stefanu Dečanskom.
Na ovaj dan, prema tradiciji, nikako ne valja prati veš, čistiti kuću i raditi bilo kakve kućne poslove. Ipak, u nekim krajevima se zadržao običaj da se na Nikoljdan pravi poseban, šareni kolač koji se ukrašava pticama od tijesta. Njega sveštenik obavezno osveštava i preliva vinom, pa se uveče on dijeli djeci koja treba da ga pojedu sejdeći na drvetu kako bi u narednoj godini bila zdrava i vesela.
U nekim krajevima održao se i običaj darivanja djece Zato, ako su vam mališani bili dobri, obradujte ih nekom sitnicom – njih ćete obradovati, vama će biti lijepo, a i narod kaže – valja se. Takođe, nerotkinje će se upravo njemu pomoliti za porod.
Mnogo je običaja vezanih za ovaj dan, ali postoji i jedan koji se primjenjuje noć uoči slave. Naime, stari narodni običaj kaže da bi domaćini već danas morali da počnu s pripremama za goste koje će dočekivati sjutra. Međutim, postoji pravilo da domaćini mogu samo da pripremaju hranu, dok se drugi kućni poslovi ne smiju obavljati dan pre i dan nakon slave.
