Slučaj ranjavanja Šukovića: Uloga Bakovića u montiranju procesa protiv pukovika Aleksića
Svjedočenje bivšeg šefa kriminalističke policije Enesa Bakovića u postupku koji se vodi protiv njegovog šefa Veselina Veljovića nije donijelo ništa novo niti je bilo od koristi SDT u vođenju istrage protiv bivšeg direktora Uprave policije.
No, ostavimo za trenutak Veselina Veljovića da na miru priprema svoju odbranu, ali da povodom toga ukažemo na ulogu Enesa Bakovića koju je imao u pokušaju montiranja optužnice protiv pukovnika Radovana Aleksića u poznatom montiranom procesu vođenom za pokušaj ubistva Predraga Šukovića.
Naime, kako nezvanično saznaje portal “In4S”, upravo je Enes Baković, zajedno sa tužiteljkom Vesnom Jovićević i tužiocem Željkom Tomkovićem, nakon pet godina te farse, pokušao napakovati optužnicu Aleksiću za krivično djelo koje su, po svemu sudeći, organizovali pripadnici policije i vrh ANB kako je i navedeno u jednom otvorenom pismu Milu Đukanoviću i potvrđeno izjavama nekih lica koje su tužioci, naravno, ekspresno uklonili.
Kako je Aleksić na kontroli te optužnice, uz negodovanje što se Predrag Šuković uopste ne pojavljuje, upozorio da mu je djelo podmetnuto, da iza podmetanja i vođenja ovog postupka stoji „blizak saradnik Mila Đukanovića“, obećavši da će na suđenju odgovoriti sva pitanja, da su članovi njegove šire porodice i prijatelji iz Srbije upoznali strane ambasade u Beogradu o odnosu crnogorskog režima prema njemu, te da je tadašnji Zaštitnik građana Srbije Saša Janković kostantno ispoljavao interesovanje za njegovu sudbinu, sudsko vijeće na čelu sa Borisom Savićem je odmah vratilo optužnicu nazad na dopunu koja nikada nije ni dopunjena već je sve obustavljeno i bez suđenja.
O ulozi Vesne Jovićević i Željka Tomkovića u ovoj farsi je sve manje više poznato, ali je manje poznata uloga Enesa Bakovića u sastavljanju optužnice.
Ako je Baković zaista u tome učestvovao, postavlja se pitanje zašto je i po čijem nalogu to činio, te da li je bio svjestan posledica koje su nastupile po Aleksića i njegovu porodicu, ali i posledica po one koji su namještali ovu lažnu optužbu imajući u vidu krajnji epilog cijelog slučaja.
Da li je Bakovića neko zvao za taj predmet, da li je na bilo koji način intervenisao u pogledu da se nešto uradi protiv Aleksića i podmetne djelo koje nije počinio on već neko drugi – pitanja su koja će, sigurni smo, biti postavljena i Enesu Bakoviću i svima koji su učestvovali u ovom slučaju.
Uostalom, Baković je, kao šef kriminalistike, mogao upitati tadašnjeg premijera Duška Markovića – ko je stvarno pucao na Šukovića posto je Marković, odmah nakon ranjavanja Šukovića, prije nego što je bilo ko osumnjičen za to djelo i prije prijave građanina koji je navodno prepoznao i prijavio Aleksića (mada te prijave nije ni bilo, kao što nije ni bilo lokalne potjernice), uz blagi ciničan osmjeh, javno saopštio da je „poznat osnovni identitet počinioca i da ima njegovu sliku“.
Nevjerovatno je da niko do sada nije pozvao Duška Markovića da saopšti taj identitet i tako izbegnu spekulacije o tome da li je Šuković zaista ranjen ili nije, a Marković sa sebe skine sumnju da zapravo on stoji iza pokretanja montiranog postupka protiv Aleksica, kako je i stvorena slika u crnogorskoj i široj javnosti.
Portal “In4S” i ovoga puta podsjeća nadležne da su dužni učiniti sve kako bi se rasvijetlio pokušaj ubistva Predraga Šukovića, što je jednostavno zbog činjenice da je Dušku Markoviću poznat identitet počinioca.
