Smrt pacijenta vještače devet godina

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda ustanovio je da je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici, na čijem je čelu Ljiljana Klikovac, povrijedilo ljudska prava porodici Šahmanović, jer za punih devet godina nijesu završili istragu o smrti Emila Šahmanovića u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG). Ombudsman je utvrdio da je tužilaštvo prekršilo Ustav Crne Gore i nije zadovoljilo minimalne standarde u pogledu djelotvornosti istrage koja, prema stavu Evropskog suda za ljudska prava, mora biti nezavisna, nepristrasna, temeljna i brza.
Šahmanović je preminuo u Kliničkom centru 2. juna 2009. godine, nakon što je 15. aprila povrijedio kičmu u nezgodi u Plavu. Porodica je nakon njegove smrti iznijela sumnje u nesavjesno liječenje Šahmanovića u KCCG, a pojedine ljekare su optužili za primanje mita.

Ombudsmanu se u ime porodice obratila pravna zastupnica, koja je, između ostalog, navela da je krivični postupak pokrenut prije devet godina, te da je nakon neuspjelog vještačenja u Beogradu cjelokupna medicinska dokumentacija predmeta u originalu upućena u Zagreb, gdje se po poslednjim podacima i danas nalazi. Uprkos brojnim zahtjevima da dobije podatke u kojoj fazi se ovaj predmet nalazi informacije su izostale. Takođe, naveli su da KCCG ne posjeduje originale medicinske dokumentacije za pokojnika jer su ih dostavili tužilaštvu, koje ih je poslalo u Zagreb ne zadržavši za sebe barem kopiju.

– Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici apsolutno ignoriše situaciju i postupa neažurno, pogrešno i nesavjesno, i očigledno neopravdano odugovlači postupak, čiji je krajnji cilji očigledno nastupanje zastare – navedeno je u pritužbi.
Ombudsman u mišljenju, koje potpisuje zamjenica Zdenka Perović, navodi da su navodi iz prijave osnovani i da su porodici povrijeđena ljudska prava.
– Zaštitnik nalazi da je predmet u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici formiran 2. juna 2009. i da ni nakon devet godina nije okončan. Analizirajući tok postupka, zaštitnik zapaža da tužilaštvo po nekoliko mjeseci, a i godina, nije preduzimalo radnje i mjere kako bi se postupak okončao, pa stoga faza vještačenja još nije završena ni poslije devet godina. Tužilaštvo je tek nakon dvije godine od slanja zamolnice urgiralo da se dostavi nalaz i mišljenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu. Međutim, i pored toga, što ni nakon dvije godine od Zavoda nije dobilo nalaz i mišljenje, tužilaštvo upućuje dodatnu originalnu medicinsku dokumentaciju Instituta za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju „dr Simo Milošević” iz Igala sa predlogom da se i ona vještači. Slanjem originalne medicinske dokumentacije, u krajnjem, onemogućeno je donošenje odluke budući da se spisi predmeta sa dokazima već nekoliko godina ne nalaze u Crnoj Gori – navodi se u mišljenju.
Takođe, tužilaštvo, pored toga što nije vodilo računa o rokovima za postupanje u predmetu nije ni blagovremeno preduzelo sve radnje i mjere kako bi se originalna dokumentacija sa neophodnim dokazima vratila i na osnovu nje donijela odluka.

– Ovakvim postupanjem tužilaštvo u Podgorici nije zadovoljilo minimalne standarde u pogledu djelotvornosti istrage koja prema stavu Evropskog suda za ljudska prava, mora biti nezavisna, nepristrasna, temeljna i brza. Evropski sud za ljudska prava zauzeo je stav da se „svaki propust u konkretnoj istrazi kojim se onemogućava identifikacija uzroka smrti ili odgovorne osobe, smatra nepoštovanjem standarda djelotvorne istrage”. Tužilaštvo je moralo da obezbijedi kopije dokaza, kako bi se preduprijedio rizik od gubitka ili zloupotrebe medicinske dokumentacije. Tužilaštvo nije vodilo računa o vremenskim okvirima za sprovođenje istražnih radnji, posebno imajući u vidu da je Zakonikom o krivičnom postupku propisano da državni tužilac kome je predmet dodijeljen u rad dužan da donese odluku, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana prijema predmeta, a izuzetno, u složenim predmetima zbog obima, činjeničnih ili pravnih pitanja, odluka se mora donijeti najkasnije u roku od šest mjeseci – navodi se u mišljenju.

Ističu da je Ustav Crne Gore prekršen jer se podnosilac pritužbe više puta obraćala tužilaštvu, kako bi dobila informaciju u kojoj se fazi predmet nalazi, ali nije dobila odgovore.
– Tužilaštvo je neodgovaranjem i ignorisanjem svih zahtjeva podnosioca pritužbe postupalo u suprotnosti sa članom 57 Ustava kojim se određuje da svako ima pravo da se obrati državnom organu ili organizaciji koja vrši javna ovlašćenja i da dobije odgovor – navode u instituciji zaštitnika.

(Dan)