( FOTO) Sreća se množi dijeljenjem; Desetogodišnja Ella iz Podgorice praznike pretvorila u čin dobrote
Dirljivu priču o humanosti i dječjoj dobroti sa nama je podijelila jedna od naših čitateljki, koja podsjeća na prave vrijednosti.
Desetogodišnja Ella Marković iz Podgorice, odlična učenica petog razreda OŠ “Savo Kažić” i svestrana djevojčica je sa svojim gestom pred Božić učinila jedan od najvećih i najradosnijih praznika na vrlo human i lijep način obradovala djecu i osoblje Instituta za bolesti djece u Podgorici. Za nju su praznici dani darivanja i veselja, pa je tako svoju novčanu nagradu koju je zadnja dva mjeseca dobila od prestižnih Nacionalnih i Međunarodnih konkursa odlučila da donira na svoj način tako što je zamislila i iscrtała svoju želju, kupila materijal uz pomoć roditelja po njenom nacrtu izradila dekoraciju ručnim radom koja je bojena aqua bojama i koja će krasiti odjeljenja Instituta za bolesti djece Podgorice ne samo ove godine nego i svake naredne.
Ella kaže da je dijeljenje najvažnija matematička operacija života i da samo onaj ko daje taj i dobija. Izjavila je da joj je žao što nagrade nije veće da može da donira da se kupi neki aparat koji je neophodan za Institut za bolesti djece ali se nada kako raste da će sa svojim radom, upornošću i velikom željom i taj cilj da ostvari.
Ellu su na Institutu za bolesti djece srdačno primili i izrazili zahvalnost i dali joj slatki poklon paket i Velibor Majić, dr Željko Maraš i Spec. App. glavna sestra Veselinka Todorović.
Ovaj poklon bio je pravi osjećaj pažnje, podrške i nade za male heroje i njihove roditelje u danima koji su za mnoge od njih drugačiji od uobičajnih i Ella je ovim gestom pokazala ljubav, zajedništvo, empatiju, solidarnost i pažnju prema djeci koja su temelj društva i mira. Vrijeme praznika Ellu uvijek podsjeti na one najvažnije vrijednosti kao što su humanost, solidarnost i briga zato joj je bilo važno da bude uz djecu koja praznike dočekuju u bolnici.
Ella je poručila da u ovoj godini želi svima puno zdravlja a ostalo će doći samo i da smatra da se sve može kad se dovoljno jako i uporno želi i voli.
Ništa joj nije teško raditi, ništa joj nije teško kritički se raditi, teško je samo započeti rad, jer ona sa tim ne gubi, nego dobija i nije je briga šta drugi misle jer vjeruje u sebe i svoje snove. Ona ne radi kao ostali, mnogo se edukuje zato što je radoznala. Prihvata istinu da je život težak i da traži zadovoljstvo u malim stvarima. Razumije da jedino što može da spriječi da uradi nešto nevjerovatno ona sama. Uspjehom smatra pronalaženje vremena i načina da uživa u tome što radi, kako su zaključili roditelji divne djevojčice za VOP.
Ella je čak i osoblje obradovala sa njenim ručno rađenim portretima i kravatama sa logom KBCCG.
Tamara Pejović
