Stefan je od 2. godine slijep ali to ga nije spriječilo da završi fakultet sa 9,76, nauči nekoliko jezika i zaposli se

Da nema ciljeva koji se ne mogu ostvariti i želja koje se ne mogu ispuniti, ukoliko se potrudite i date sve od sebe, najbolje pokazuje mladi pravnik iz Niša Stefan Stefanović (28) .

Stefanu su, zbog tumora oba oka amputirana kada je imao samo dvije godine, tako da nije upamtio šta znači vidjeti, ali mu to nije bila prepreka da završi Pravni fakultet i to sa prosjekom 9,76. Prethodno je sa svim peticama završio gimnaziju “Svetozar Marković” u Nišu, putujući svakodnevno od rodnog sela Šarlinca do škole 40 kilometara.

Kao diplomirani pravnik dobio je prije pet godina posao u Kancelariji za mlade u Nišu, a uz posao završava doktorske studije. Ovaj izuzetan mladić govori nekoliko stranih jezika, aktivan je i u sportu, posebno u golbalu.
Ovih dana, kao predsjednik Sportstog udruženja “Golbal Nais”, ima puno posla oko organizacije evropskog turnira koji će u petak, subotu i nedelju biti organizovan u hali “Mika Antić”.

Prema Stefanovim riječima to je prvi turnir evropskog ranga koji se organizuje u Srbiji, a zajedno ga organizuju “Golbal Nais” i Evropska asocijasija global klubova.

“Igraće ekipe iz Finske, Holandije, Nemačke, Grčke i Srbije. Biće to praznik golbala. Naša želja je da što veći broj ljudi dođe u halu, pogleda uživo kako golbal izgleda i podrži naš tim na domaćem terenu. Golbal je paraolimpijski sport za slijepe i slabovide u kome se takimičari nadmeću u postizanju golova zvučnom loptom”, istakao je Stevanović.

Završio fakultet sa 9, 76 i govori nekoliko jezika
Ovaj izuzetan mladić objašnjava kako ima puno posla i u Kancelariji za mlade, ali dosta vremena izdvaja i za doktorske studije i treninge golbala. Međutim, ništa od toga mu ne pada teško, već uživa kada ima ispunjen dan.

“Čovjek se oseća korisno kada uradi nešto što je lijepo i što daje rezultate. To vas onda gura naprijed i daje vam snagu da budete uspješniji i bolji, da ono što pogriješite ove godine, ispravite naredne”, rekao je naš sagovornik

Na pitanje kako je uspio da da postigne tako dobre rezultate u školi, na fakultetu i na poslu, i da se već godinama uporedo bavi najrazličitijim aktivnostima, Stefan kaže da je po njegovom mišljenju ključno to što je imao “dobru bazu i dobar temelj” u porodici u kojoj je odrastao.

“Kada usvojite neke vrijednosti u djetinjstvu, nekako vas one obilježavaju cio život. Mislim da sam imao sreću što sam vaspitavan na jedan način koji je van svih primjera koji se sada mogu da pronađu na sajtovima i u udžbenicima. Moji roditelji su me vaspitavali onako kako su oni mislili da treba. Mislim da je tu u ključ današnjih problema koje mi imamo kao društvo i to treba ispraviti”, priča Stevanović.

Prema njegovim riječima, kada na pravi način usmjerimo djecu, čak i roditelje, onda dobijamo rezultat koji je dobar i pozitivan i o kome treba da se čuje.

“Na žalost, danas slušamo mnoge loše priče iz svih životnih sfera. Rijetko kad je senzacionalno nešto što je dobro. To izazove reakcije kao: “To je super”, ali senzaciju izazivaju loše priče i to je nešto što je toksično i što bi trebalo da mijenjamo. Potrebno je da istaknemo ono što je lijepo, neke vrijedne ljude koji postižu dobre rezultate, ne samo ljude koji prave probleme. Oni ne zaslužuju prostor u medijima i na društvenim mrežama, a čini mi se da ga imaju sve više”, kategoričan je Stevanović.

Stefan je srećan sa onim što radi, smatra da je izabrao dobru profesiju i vjeruje da može da postigne još mnogo više.

“Vjerujem u sebe. Smatram da ovo nije moj maksimum i zato sam upisao doktorske studije. Nadam se da će mi se to isplatiti i da ću sjutradan raditi posao sa zvanjem koje ću steći. Dok planiram i dok imam ciljeve, kakvi god oni bili, mislim da je to dobro zato što me to podstiče. Plaši me pomisao da, recimo, 40 godina radim isti posao. Mislim da čovjek treba da napreduje i da uči, koliko god godina da ima”, istakao je Stefan.

Što se tiče pomoći slijepim i slabovitim ljudima u svakodnevnom životu i radu, naš sagovornik kaže, da bi im život bio mnogo lakši kada bi se riješile neke stvari, koje su zapravo mnogo lake.

“Kada bi smo imali pristupačniju infrastrukturu, kada bi smo imali veću vidljivost u medijima i kada bi se svijest ljudi podigla na viši nivo, kada bi se ljudi obrazovali da život slijepih i slabovidih ljudi nije bauk. Empatija nam ne fali, ali nam fali obrazovanja, više pozitivnih primjera i kada bi se vaši radilo na pristupačnosti. To nam zapravo mnogo fali”, rekao je Stefan.

Istakao je da se raduje kada se u gradu postavi nova taktilna staza ili novi zvučni semafor, jer to njemu i drugim slijepim i slabovitim ljudima život čini lakšim, jer znači da će se sjutra mnogo lakše kretati gradom.

(Telegraf.r/Dragana Kocić)