ŠUTIRAO NA KOŠ, PA PAO MRTAV: Jezivi detalji smrti učenika Tehničke škole

Stefan Arsić (18), učenik četvrtog razreda leskovačke Tehničke škole, koji je preminuo na času fizičkog vaspitanja, sahranjen je juče na mjesnom groblju u rodnom selu Mrštane.

Beliki broj ljudi je došao da isprati Stefana na večni počinak. Bilo je tu rođaka, prijatelja, komšija, drugara i profesora, i niko od njih još uvijek ne može da se pomiri sa činjenicom da nema više dječaka za kojeg su prošle godine prikupljali novac, kako bi pomogli porodici tokom njegovog puta u Englesku.

Stefan je imao urođenu srčanu manu zbog koje je dva puta operisan na specijalnoj klinici u Londonu. Uspješno se oporavio posle prošlogodišnje intervencije i osjećao se mnogo bolje. Ništa nije ukazivalo na tragičan ishod.

Otac Branislav i brat Miloš su nijemi od bola. Svi su se nadali da će dječak imati normalan život. Redovno je odlazio na kontrole, a čak mu je i prema navodima, savjetovana umjerena fizička aktivnost. On nije želio da se izdvaja iz društva pa je s drugarima na času igrao košarku uz povremene pauze i odmor.

– Bio je zaista izvanredno dijete, kao što je i cijela njegova pordica. Velika ih je tuga zadesila, a za Stefanom, vjerujte, plače svako ko ga je poznavao – pričaju komšije.

Prema rečima Stefanovih drugara iz škole, njemu je pozlilo u trenutku kada je krenuo da baci loptu na koš.

– Vidio sam ga na podu. U prvom trenutku sam pomislio da je legao da se odmori, ali već u sledećem sam pritrčao i shvatio da mu nije dobro. Izvukao sam mu jezik, pružio vještačko disanje i masažu srca, trudio sam se da mu pomognem za to kratko vrijeme dok nije stigla Hitna pomoć – priča Predrag Đorđević, profesor fizičkog.

Kako kaže, ni Stefan ni njegovi roditelji nisu tražili da on bude oslobođen od fizičkog vaspitanja, a na časovima se trudio koliko je mogao i želio.

– Prije operacije je imao visok pritisak i žalio se na jake glavobolje, ali od te intervencije sve je krenulo nabolje. Bili smo u stalnoj komunikaciji s roditeljima, a on se nije žalio na tegobe. Plašio se kako će se uklopiti u nastavu poslije operacije. Nije želio nimalo da zaostane za drugarima. Uz podršku profesora, uspio je sve da postigne. Putovao je sa drugarima na ekskurziju u Italiju. Svi su ga baš voljeli. Bio je odličan đak, uvijek pozitivan i nasmijan, a namjeravao je da nastavi školovanje – rekla je njegova razredna starješina Svetlana Marjanović.

Inače, profesor dr Vladislav Vukomanović kardiolog, upravnik Pedijatrijske klinike u Institutu za majku i dijete “Dr Vukan Čupić”, kaže da je iznenadna srčana smrt moguća i kod zdrave djece.

– U konkretnom slučaju, dijete je imalo urođenu srčanu manu koja je bila praćena nekim poremećajima srčanog ritma, što je na odgovarajući način liječeno. Ne znam da li je dijete trčalo, niti uopšte koji je bio nivo fizičke aktivnosti čiji ishod je bio tragičan.

Kako dalje priča, svi se uvijek pitaju da li je moglo da se uradi nešto više kada se dogodi ovako tragičan slučaj, i da teško ljudi mogu biti objektivni.

– Mi se pridržavamo vodiča i najsavremenijih preporuka kardioloških udruženja kako bi djeci i mladima s urođenim srčanim manama i poremećajima srčanog ritma, koliko je to moguće, doprinijeli kvalitetu života. Postoje kriterijumi na osnovu kojih mi s velikom sigurnošću možemo da preporučimo fizičku aktivnost kojom oni mogu bezbjedno da se bave. To može da bude šetnja, vježbe oblikovanja, rekreativna fizička aktivnost.