Svakodnevica podgoričke periferije: Život bez vode
Na samo četiri kilomentra od centra glavnog grada, a opet u dubokoj periferiji, nalazi se naselje Kakaritska Gora. Nastalo na istoimenom brdu početkom devedesetih, jedno je od mnogih nelegalnih naselja u Podgorici. Stanovništvo mu čine većinom došljaci sa Sjevera.
Naselje je nicalo kao i svako nelegalno, stihijski i bez plana. I što je najvažnije samo trudom onih koji su zaposjeli stotine hiljada kvadrata državnog zemljišta. I dok su vremenom sva nelegalna naselja u Podgorici dobila i priključak na gradski vodovod mještani Kakaritske Gore na vodu i dalje čekaju.
– Već 25 godina živim ovdje. Negdje sam među prvima napravio kuću i mislio sam da će vremenom i voda doći do nas. Danas se više i ne nadam. – kaže Ljubomir koji je u kući koji je izgradio na Kakaritskoj Gori podigao četvoro djece.- Kako ih je bilo podizati bez vode samo ja znam.
Pristup čistoj vodi i sanitarnom čvoru tretira se kao ljudsko pravo i kao takvo garantuje ga i Evropska povelja o ljudskim pravima. Crna Gora teži da bude članica EU i kažu da dobro napredujemo na tom putu. Međutim, naselje bez vode u kojem živi nekoliko hiljada ljudi nije slika evropske Crne Gore.
-Dosta puta su nam obećavali da će nam izgraditi vodovod. Gotovo pred svake izbore neko se sjeti za nas životne teme, i ništa. Ili smo građani drugog reda ili smo politički nepodobni. Trećeg razloga da skoro tri decenije čekamo na vodu prema mom mišljenju nema.- kaže Adem, koji je kao i Ljubomir, među prvima napravio kuću u ovom naselju.
Da u njegovim riječima ima dosta istine svjedoči činjenica da su tokom protekle dvije decenije izgrađeni vodovodi i u većini okolnih podgoričkh sela. Na periferiji grada, samo par kilometara od centra ljudi žive žedni, ne samo vode nego i pravde.
Pitkom vodom se snabdjevaju sa jedne javne česme koja postoji u cijelom naselju. Toliko im je podgorička opština mogla da učini za ove dvije ipo decenije. A na njoj često ljeti vode i nema. Pa je za piće kupuju ili donose sa javnih česama u centru grada. Većinom su svi izgradili bistijerene, kako se u krškom području zovu zatvoreni bazeni u koje skupljaju kišnicu koju koriste kao tehničku vodu.
I tako žive, čekajući ne više samo vodu nego i pravo i pravdu. Jer Kakaritsku Goru naseljavaju oni koje zovu gubitnicima tranzicije, pretežno radničke porodice koje se bore za preživljavanje i svoj krov nad glavom. I čašu vode.
