Svakodnevna jadikovka

U prošlom vijeku ja sam rođen

i tu se suština priče krije,

principima uvijek vođen,

jer tako se živjelo prije.

Više tajni sadašnjost skriva

pa se i Andrić sa neba čudi,

šta se to sada sa nama zbiva

sad ima mostova, a fali ljudi!

Nikako bijes da mi se stiša,

od kada sam svoje kćeri pit'o,

ja za njim plakao kao kiša

one ne znaju ni ko je Tito.

Sada me sudbine slične tješe,

ne mogu se iz čuda maći,

nekad oko mene gužva bješe

a sad ne mogu žiranta naći.

Nijesam rođen da budem gazda,

ne znam da steknem veliku lovu,

kad telefon zvoni, strecam vazda

iz koje li me banke zovu.

Dobre savjete rado primam,

godine mi ludorije brane,

ne pratim modu, odijelo što imam

za izbore čuvam i sahrane.

Samom sebi ličim na bagru

i čula su mi sve više tupa,

skupim hrabrost, popijem vijagru

a onda zaspim dok se žena kupa.

Za sada ništa mijenjati ne mogu,

možda je ovo sve samo san,

ali svakog jutra zahvaljujem Bogu,

što mi poklanja još jedan dan.