Sve više mladih ljudi pati od depresije

Depresija je najprisutnije oboljenje kad je riječ o mentalnim poremećajima, od kojeg u posljednje vrijeme pati sve više mladih ljudi, kazao je psihijatar dr Borislav Mitrić. U razgovoru za Vikend novine otkriva da se sa depresijom danas suočava sve veći broj srednjoškolaca jer, kako kaže, to je period prilagođavanja, u kojem društvo odigra značajnu ulogu u formiranju ličnosti mladog čovjeka.

“Vrlo često imam priličan broj srednjoškolaca koji imaju strahove, neku vrstu depresivnih stanja, teškoća prilagođavanja i uspostavljanja komunikacije. Znate kakvo je društvo, može biti jako nezgodno. Srednja škola je otprilike osnov da čovjek može da postigne nešto, u srednjoj školi se nauči, uspostavlja se prijateljstvo, prva zaljubljivanja”, pojašnjava Mitrić.

Pojedinci, kako navodi, ne uspiju da se prilagode, pa stoga potraže i pomoć, jer su u velikom broju slučajeva doživjeli neku vrstu traume.

Upravo traumatične situacije, kako je pojasnio, umnogome uzrokuju bolesti mentalnog zdravlja.

“To se uglavnom dešava sa 16, 17 godina. Ta djeca su u fazi pripreme za život i onda ih nešto pokoleba, neka trauma. Ja sam lično mišljenja da traumatski doživljaji u velikoj mjeri uzrokuju bolesti mentalnog zdravlja, a isto tako traumatski doživljaji utiču na cjelokupno tjelesno zdravlje čovjeka, čak postoje teorije da se i maligne bolesti mogu javiti posle neke jake traume”, priča Mitrić.

Pojašnjava i da trauma može biti od škripe automobila na ulici do gubitka drage osobe, neuspjeha, pa sve do prekida emotivne veze.

“Kada govorimo o mentalnim poremećajima, kod nas najčešće imamo poremećaj raspoloženja ili kako mi to kažemo depresija. Depresija je bolest koja se najčešće javlja u našim ambulantama. Kategorišemo je kao bolest “tužnog raspoloženja”. Mislim da ima najveći procenat kod svih psihijatrijskih bolesti”, naglašava Mitrić.

Stoga je ljude koji se nalaze u stanju depresije potrebno osloboditi patnje, saslušati ih i otkloniti njihove strahove. Depresivni ljudi, dodaje on, često nemaju volje ni da vode računa o ličnoj higijeni.

“Treba te ljude osloboditi straha, a zatim i te patnje i polako im ulivati samopouzdanje. Takvi ljudi često nemaju snage ni da se istuširaju, da vode računa o ličnoj higijeni”, kazao je dr Mitrić.

Nije rijetkost da se depresija pojavi kod ljudi koji boluju od neke tjelesne bolesti, gdje je, kako pojašnjava, strah od smrti dominantan i u velikoj mjeri otežava liječenje osnovne bolesti.

“To se naročito dešava kod srčanih bolesnika, jer srčani i kardiovaskularni bolesnici imaju strah za sopstveni život, gdje se često dešavaju te krize koje su jako neprijatne i onda imamo i strah i depresiju pa je otežano liječenje te osnovne bolesti”, ističe Mitrić.

Kod ambulantnog liječenja depresije, ističe Mitrić, teže se postiže povjerenje pacijenta te je potrebno potpuno angažovanje terapeuta i pomoć člana porodice koji bi vodio računa o tome da li pacijent redovno uzima terapiju.

“Dok sam radio u bolnici, radio sam ozbiljnu psihijatriju, ozbiljne mentalne poremećaje. Kad sam prešao da radim van bolničkih uslova, radio sam blaže poremećaje koji su vrlo zahtjevni, traže potpuno angažovanje terapeuta, treba uspostaviti jako dobar odnos i povjerenje, što je u ambulantnim uslovima mnogo teže, nego u bolničkim. U bolnici pacijenta gledate svakodnevno, a u vanbolničkim uslovima jednom ili dva puta u mjesec dana. U tom slučaju, neko iz porodice mora sarađivati sa ljekarom i voditi računa o tome da pacijent uzima terapiju, da ga malo stimuliše i uključi, praktično “vuče” da bi izašao iz te krize”, napominje on.

Kao i kod svakog oboljenja, prevencija je, ističe Mitrić, od izuzetne važnosti. Bitno je, kako je kazao, ojačavanje sopstvene ličnosti te rad na samopouzdanju. Kako navodi, mladi ljudi treba da se obrazuju da nauče da “izbjegnu sve zamke u koje mogu upasti”.

“Što kažu, nemamo za to vakcinu, ali imamo iskustvo i možemo da se naučimo malo da se branimo, da naučimo da ojačamo svoju ličnost i samopouzdanje ali to je jedan proces i treba strpljenja, kako klijenta, tako i terapeuta. To podrazumijeva da se obrazuju ljudi, da nauče dok su mlađi u kakve sve zamke mogu upadati. Mislim da se to lako može naučiti u školama jer ti predavači sve to znaju i mogu da ih upute”, istakao je on.

Depresivni ljudi sjede mirno, slabo jedu i spavaju

Depresivni i anksiozni ljudi obično sjede mirno, navodi Mitrić, upadljivi su po tome što slabo spavaju, neće da jedu, ništa ne mogu da rade, a nerijetko im je teško otići do toaleta. Ali, kako ističe, oni ne smetaju mnogo porodici.

“Međutim, imamo bipolarni poremećaj, gdje se smjenjuje neraspoloženje sa euforijom. Kada dođe u to euforično stanje, on je razdragan, pun je ideja, hoće sve da realizuje, e tada takva osoba smeta porodici i oni ga tek tada dovode kod terapeuta. Znači, bolest je već uzela maha, tako da se izgubilo vrijeme koje je vrlo važno da bi se pružila pomoć. U tom slučaju imamo malo prolongirano liječenje”, kazao je Mitrić.

U dugogodišnjoj praksi Mitrić je liječio veliki broj ljudi koji su bili psihotični, a koji su po izlječenju napravili dobre karijere i uspjeli na poslovnom planu. Od velikog je značaja, kako je kazao, motivisati takve ljude i probuditi njihovu kreativnost.

“Takvi ljudi imaju izražen smisao za umjetnost, koju mi ne otkrivamo, zato što im ne poklanjamo pažnju. Kada sam došao u Kotor da radim, bilo je jako zapuštenih bolesnika. Primio sam dva defektologa i dva instruktora terapeuta i dao im obavezu da osmisle neki rad sa tim ljudima, da ih motivišu. Oni su tako nekih lijepih radova napravili, tako lijepih kolaža od kojih je jedan ostao i dan danas kao naš zaštitni znak bolnice. Nećete mi vjerovati ali to su napravila moja najteža četiri bolesnika”, kazao je Mitrić.

Svi mentalni poremećaji se liječe

Mitrić pojašnjava i da se svi mentalni poremećaji liječe. Vrlo mali procenat psihotičnih poremećaja, kako je kazao, imaju hronični tok, što znači da stalno moraju biti pod nadzorom terapeuta i uz povremeni boravak u bolnici.

“Ovi ostali poremećaji se dosta uspješno mogu liječiti, ti ljudi se mogu vratiti u porodicu i na svoje radno mjesto i mogu živjeti normalnim životom ali to dosta zavisi od toga kako budu prihvaćeni i u porodici i na poslu i u društvu i tom socijalnom okruženju. Kako ga podsticati, to mnogo znači”, zaključuje Mitrić.

Vikend novine