TAJNI SNIMAK ATENTATA NA DŽONA KENEDIJA: Zašto je prošlo toliko dugo od objavljivanja sporne sličice
Jako puno ljudi čulo je za Zapruderov film, jedini snimak atentata na američkog predsjednika Džona Kenedija. Tačno 486 sličica filma nastalo je sunčanog dana 1963. godine u Dalasu. Iza kamere je stajao krojač Ejbraham Zapruder i tih 26 sekundi filma zabilježilo je jedan od najopasnijih zločina.
Međutim, malo je poznato da je Zapruder lično tražio da se ne objavi jedna sličica iz čitavog filma. Sličica broj 313 davala mu je noćne more zato što se na jasno vidi trenutak kada metak izbacuje Kenedijevu moždanu masu.
Trebalo je da prođe više od decenije nakon ubistva u Dalasu da američka i svjetska javnost napokon vidi tu ključnu sličicu.
Kako piše Smithsonian, Zapruder je prodao magazinu Lajf autorska prava na film za 150.000 dolara, ali je jasno rekao da on ne želi da objavi ključnu sličicu. Ne želi da pusti to zlo u američku kolektivnu svijest, a i Lajf je kasnije dijelio njegovo mišljenje, prenosi express.hr.
Naravno, neko je objavio čitav film, zajedno sa sličicom 313. Taj neko bio je Džeraldo Rivera, slavni televizijski voditelj. Kad je on 1975. godine prvi put prikazao čitav film, američka javnost vidjela je nešto o čemu su tek čitali i tako su se rodile prve teorije zavjere. Kad je iduće, 1976. godine, posebna komisija krenula sa novom istragom zbog Kenedijeva ubistva, odlučili su biti strožiji. Po završetku istrage, tri godine kasnije, zaključili su da su CIA i FBI zadržali neke ključne dokumente i nisu ih isporučili ranijim istragama.
Daleko najkontroverzniji zaključak došao je na osnovu snimka sa policijskog radija koji je navodno zabilježio i četvrti pucanj sa brežuljka ispred Kenedijeve povorke. To bi značilo da je bio i drugi ubica i da je Li Harvi Osvald bio samo dio veće zavjere. Godinama kasnije, nakon nekoliko stručnih pregleda, američka akademija nauka došla je do zaključka da snimak nije adekvatan dokaz. Tako je istraga došla na početak, prenosi express.hr.
Teorije zavjere su se pojavljivale kao pečurke posle kiše, a jako puno se pričalo o enigmatskom čovjeku sa kišobranom. Svi su se pitali šta je radio jedan ozbiljno odjeven čovjek, sam, samo sa kišobranom. Luj Stiven Vit, kako se zvao taj čovjek, sam je došao da bi ispričao svoje motive. Rekao je da je došao sa kišobranom zato što se protivio političkom djelovanju Kenedijevog oca, Džozefa Kenedija, bivšeg ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu koji je tridesetih godina prošlog vijeka je podržavao popustljivu politiku prema Adolfu Hitleru.
