Tačno u ponoć pogledajte u nebo: Večeras je Bogojavljenska noć – jednu stvar ne smijete da preskočite

Narod Bogojavljenje zove i Vodice ili Vodokršće, a to je dan kada je, po predanju, Božji glas objavio da je Isusov sin. Na ovaj praznik dana svakom vjerniku biće uslišene sve želje, kaže vjerovanje.

A detalji običaji koji najavljuju veliki hrišanski praznik, a vezuju se i za današnji veliki dan jesu sledeći: u poslednjim minutima Krstovdana treba jasno zamisliti želju pa u ponoć pogledajte u nebo i poželite da vam se ta želja i ostvari.

Vjeruje se da se u gluvo doba, uoči Bogojavljenja, na tren otvara nebo, da se krste (ukrštaju) vjetrovi što duvaju zimi sa onima što duvaju ljeti i da sva voda postaje sveta. Ko se tada zatekne na otvorenom i to vidi, može od Boga da zatraži ispunjenje jedne želje.

Važno je napomenuti da je veoma bitno jasno zamisliti želju. Treba pomenuti još jedan običaj koji se odnosi na djevojke.

Vladalo je vjerovanje da će djevojke na bogojavljensku noć (u noći između 18. i 19. januara) na nebu ugledati lik onoga za koga će se udati. U nekim krajevima djevojke su koristile ogledalo da bi ugledale lik suđenog. Pored ogledala koje su stavljale pod jastuk stavljale su se svijeće, a moralo se voditi računa da se ogledalo slučajno ne pregrije i ne pukne, jer u tom slučaju slijedi sedam godina nesreće.

U pojedinim krajevima djevojke mijese po četiri loptice od tijesta. U tri stave papirić sa imenima svojih simpatija, a jedan ostave prazan. Zatim se te loptice ubace u ključalu vodu i koja prva izbije na površinu, ona donosi papirić sa imenom ljubavi te djevojke. Ukoliko je isplivala prazna loptica, znači da djevojka još nije upoznala svog “suđenog”.

Pomenućemo i običaj koji se ranije praktikovao: u nekim krajevima djevojke bi odlazile do netaknutog izvora vode, bacale bi u njega nekoliko zrna pšenice ili neke druge žitarice i govorile: “Kako ide voda, tako da ide i berićet u naše njive”. Zahvatale bi zatim i nosile je ukućanima. Ponegdje se još sačuvao običaj da ukućani popiju malo te vode preko sekire, jer se vjeruje da će se na taj način spriječiti svađe u kući.

Običaj je i da starije žene na Bogojavljenje vode računa o vremenskim prilikama i tako predskazuju kakva će godina biti. Ako tog dana bude mraza i snijega, vjeruje se da će godina biti rodna, dok je vedro vrijeme predzank sušne godine.

Ne treba zaboraviti ni običaj koji kaže da se na Bogojavljenje izlazi na neku vjetrometinu sa malo pepela u ruci. Pepeo se pušta da bi se odredilo koji se jvetra zakrstio, odnosno, koji vjetar je bio pobjednik na Krstovdan. Godina će biti sušna ako duva istočni vetar, zapadni vjetar znak je rodne godine, dok južni vjetar predskazuje kišnu i bolešljivu godinu.

Plivanje za Časni krst u rijekama, takođe, jeste jedan od običaja. U rijeku se baca Časni krst, pa se učesnici trke takmiče će prvi da stigne do njega. Onaj ko uspije u tome imaće sreće tokom cijele godine.