Ujedinjene nacije trasiraju put za oporavak privrede i očuvanje radnih mjesta nakon COVID-19

Urgentna zdravstvena kriza koju je donio COVID-19 dovela je do istorijske
recesije sa rekordnim brojem ugroženih i nezaposlenih, što je izazvalo nezabilježenu krizu koja najviše
pogađa najsiromašnije, a posebno žene i djecu. U novom okviru koji je sinoć predstavljen kao mapa puta
za podršku državama u socijalnom i ekonomskom oporavku, Ujedinjene nacije pozivaju na veliko proširenje
međunarodne podrške i preuzimanje obaveze da se ljudima u svim djelovima svijeta obezbijedi pristup
osnovnim uslugama i socijalnoj zaštiti.
„Okvir Ujedinjenih nacija za neodložan socioekonomski odgovor na COVID-19: zajednička odgovornost,
globalna solidarnost i urgentne mjere za ugrožene“ poziva na očuvanje radnih mjesta, preduzeća i izvora
egzistencije da bi društva i privrede što prije i što sigurnije krenuli putem oporavka, održivosti, rodne
ravnopravnosti i smanjenja emisije ugljen-dioksida i gradili „novu normalu“, bolju od stare.
„Ovo nije samo zdravstvena, već i ljudska, radna, humanitarna i razvojna kriza. I ne pogađa samo
najugroženije. Ova pandemija pokazuje da smo svi u riziku, jer naša snaga zavisi od najslabijeg
zdravstvenog sistema. Do sada nezabilježen obim pandemije zahtijeva da i odgovor bude jači nego ikada,“
izjavio je generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš, koji je u martu predstavio svoj izvještaj o
socioekonomskim efektima COVID-19 „Zajednička odgovornost, globalna solidarnost“.
„Sve što radimo za vrijeme i nakon ove krize mora da bude usmjereno ka izgradnji ravnopravnijih,
inkluzivnijih i održivijih privreda i društava otpornijih na pandemije, promjene klime i brojne druge glob alne
izazove koji su pred nama“, dodao je. Novim okvirom je utvrđeno kako će tijela u sastavu Ujedinjenih nacija
ostvarivati tu viziju na terenu.
Odluke koje budu donijete u narednih nekoliko mjeseci biće od presudnog značaja za napredak u
ostvarivanju Ciljeva održivog razvoja (COR), koji predstavljaju okvir UN za oporavak od socijalnih i
ekonomskih potresa.
Podsjećajući da je za vrijeme epidemije ebole 2014. godine više ljudi umrlo zbog prekida u pružanju
socijalnih usluga i ekonomskog pada nego od samog virusa, okvir je usredsrijeđen na potrebe i prava onih
koje pandemija najviše pogađa – najugroženijih država, grupa i onih koji su u riziku da budu izostavljeni.
Na osnovu naučenog iz svjetske ekonomske i finansijske krize 2008-2009. godine, okvir ukazuje da su
države koje imaju jake sisteme socijalne zaštite i osnovne usluge pretrpjele najmanju štetu i najbrže se
oporavile. Da bi se spriječilo da milijarde ljudi zapadnu u siromaštvo, vlade u cijelom svijetu treba što prije

da prilagode, prošire i povećaju mjere zaštite, kao što su novčani transferi, pomoć za hranu, programi
socijalnog osiguranja i davanja za djecu, kako bi pružile podršku porodicama.
U cilju umanjenja efekata pandemije COVID-19, UN pozivaju na što veću podršku u pravcu prevazilaženja
predstojećih izazova, uključujući neodložno reagovanje sistema socijalne zaštite u skladu sa različitim
efektima pandemije na ugrožene grupe, djecu, žene, muškarce, kao i one koji rade u neformalnom sektoru.
To je posebno hitno s obzirom da 4 milijarde ljudi, odnosno više od polovine svjetskog stanovništva –
uključujući dvije trećine djece – nema nikakvu socijalnu zaštitu ili je postojeća zaštita neadekvatna.