ULCINJANIN SE VRATIO SA RATIŠTA: Neposlušne ID surovo likvidira!

“Od rane mladosti bio sam prosto zaluđen elektronikom, a nešto kasnije informatikom i programerstvom. Iz trećeg razreda srednje škole, zahvaljujući preporukama profesora, dobio sam šansu da polažem ispit za prijem na studije informatike i programerstva u Beču i posrećilo mi se. Od 150 konkurenata bio sam treći na rang listi i studije sam završio u roku sa odličnim numeričkim i opisnim ocjenama. Poslije mastera, imao sam priliku da ostanem na fakultetu kao mlađi asistent, ali sam odbio”, ispričao je Nermin za Pobjedu.
Da stigne do ID, presudno je bilo poznanstvo s bečkim imamom Nedžadom Balkanijem, preko kolege sa studija.
“Bilo je dovoljno nekoliko susreta da mi se ponudi dobro plaćen posao u struci, unutar nekave logističke kancelarije koja je te 2011. godine bila registrovana kao nevladina organizacija. U početku, gotovo pa ništa mi nije bilo sumnjivo, niti sam suštinski znao o čemu se radi. Balkani je čas dolazio, čas odlazio, pa ga nije bilo i po nekoliko mjeseci, ali se to mene nije ticalo. Ja sam faktički bio tehničko lice, a za svoj rad sam bio uredno i izdašno plaćen. Vremenom sam, međutim, shvatao o čemu se radi, da bi mi krajem 2012. godine ponudili dvogodišnji ugovor o radu u Raki, u Siriji. Razmišljao sam do početka marta naredne godine i prelomio da odem. Presudila je količina novca koja mi je ponuđena, uz avans od 200 hiljada dolara koji je uplaćen sedam dana prije mog odlaska na lični račun jedne od ciriških banaka. Ostao sam do kraja ugovornih obaveza, u martu prošle godine”, kaže Ulcinjanin.
Nermin K. živi sa suprugom i sedmomjesečnim sinom u Istanbulu, gdje radi kao šef informatike i programerstva u prestižnoj turskoj kompaniji, za mjesečnu platu od 20 hiljada eura.
“Za svaku vrstu ljudskosti, saosjećajnosti i solidarnosti kazne su surove likvidacije. Zbog toga su život izgubila i četvorica crnogorskih državljana” prisjetio se povratnik s ratišta.
Crnogorski državljani na ratištima ID u Siriji, Iraku i Libiji nijesu na cijeni u komandnim krugovima islamskih terorista, pa samim tim ni među „običnim“ džihadistima, tvrdi Nermin.
“Dodjeljuju im se, pretežno, trećerazredni zadaci u trećerazrednim formacijama, primaju najniže plate (oko 300 dolara), a primjera napredovanja u hijerarhiji – nema”, kazao je Nermin.
Svjestan je u kakvom je okruženju živio.
“U takvom paklu i najače i najžilavije psiho-fizičke konstitucije, vremenom postaju ruine neosjetljive na svaki užas i zlo, a samo se rijetki odvaže na otpor. Instiktivno ili svjesno, sasvim je svejedno, ali pokažu izvjesne znakove ljudskosti, saosjećajnosti i solidarnosti. I po pravilu, u najvećem broju slučajeva, za tu vrstu empatije, bivaju kažnjeni surovim likvidacijama. Upravo tu cijenu su platila i četvorica crnogorskih državljana”, zaključuje Nermin K.