Umjesto što se prepucava preko medija i tako ubira trenutnu korist, opozicija bi trebalo da postigne sporazum o međusobnom nenapadanju jer premijer Milo Đukanović “nikad ne sjedi skrštenih ruku”, kaže u razgovoru za CdM, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje, Daliborka Uljarević.

Pošto su propali pregovori o uslovima za slobodne i fer izbore, u fokusu javnosti je pokušaj opozicije da između sebe osmisli što će i kako će dalje da radi povodom “jedinstvenog odgovora” vlasti. Za sad, javnost svjedoči samo njihovom međusobnom prepucavanju preko medija, pa ponekad djeluje da im je milije da se dopisuju preko novinara nego da sjednu za isti sto.

“Javni pozivi na sastanke, proteste, perfomanse, međusobna optuživanja, javna odbijanja sastanaka, više govore o želji da se kroz političko taktiziranje ubere neka trenutna korist, nego o sistemskom radu opozicije koja može ugroziti vlast DPS-a. Interes crnogorskog društva je da dođe do smjene vlasti na izborima. Da bi se to i desilo opozicioni subjekti bi generalno morali da imaju minimum koordinacije u djelovanju i sporazum o međusobnom nenapadanju”, naglasila je Uljarević u izjavi za CdM.

“Od opozicionih lidera se konačno očekuju konkretni koraci u pravcu razobličavanja oligarhijsko partijskih struktura DPS, bez obzira da li će se na izborima pojaviti u jednom ili više ponuđenih izraza”, kaže Uljarević.

I dok opozicija smišlja da li i kako da se sastane, premijer ne sjedi skrštenih ruku, vjeruje ona.

“Đukanović nikada ne sjedi skrštenih ruku. To je realpolitičar, opasni pragmatik koji kao primarnu ima ideologiju očuvanja vlasti, što mu olakšavaju opoziciona lutanja i nekonzistentnost djelovanja. Uostalom, uvijek se lakše boriti sa više slabih protivnika, nego sa jednim jačim od vas”, naglašava ona.

U međuvremenu, budući politički blokovi–i opozicioni i provladini se samo naslućuju. Najzanimljivija će biti odluka Ranka Krivokapića s kim dalje da ide jer je 18 godina bio na vlasti sa Đukanovićem.

“Posebno je teška odluka i mnogo nepoznanica pred mogućim formiranjem građanskog centra DEMOS-a, URE i SDP-a, koji trenutno i trpi najveće udare sa svih strana. Moje je mišljenje da bi SDP opozicionoj sceni najviše doprinio samostalnim izlaskom na izbore. Sada je nejasno da li eventualni savez DF i SNP-a zaista ima sinergetski efekat, da li koalicija Pozitivne, Socijaldemokrata i CDU-a može preći cenzus. Pitanje je, naravno, da li je i za Demokrate najbolje da idu sami”, zaključuje ona.