Vanda Babić Galić: Crna Gora se prestrojila, ali u EU može kad sa Hrvatskom riješi neka pitanja
Samit Evropske unije i zemalja zapadnog Balkana održan u Tivtu potvrdio je da će se EU vrlo brzo proširiti na hrvatsko susjedstvo, piše Slobodna Dalmacija.
Iako je posljednjih godina lutala između izlaska iz NATO-a, za što se zalagala stranka Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika Skupštine, i približavanja EU-u, između udaljavanja od Hrvatske i ponovnog približavanja Rusiji (preko Beograda), Crna Gora je sasvim sigurno najbliža tome da postane sljedeća članica Unije.
Možda baš zato, samit je ostao u sjeni bezbjednosnog incidenta koji su izazvali članovi Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića, koji su čarter letom stigli u Tivat, navodno da bi svome predsjedniku tamo uljepšali boravak.
Međutim, Vučiću ništa ne može uljepšati informaciju da će Crna Gora ući u EU prije Srbije. Njegovi “navijači” vraćeni su s aerodroma, a Srbija je odgovorila recipročnim mjerama, dugotrajnim graničnim kontrolama Crnogoraca i njihovom deportacijom sa beogradskog aerodroma.
Kako god, dobre šanse Crne Gore da postane sljedeća članica EU-a potvrdio je i hrvatski premijer Andrej Plenković, istovremeno ukazujući na precizno definisana otvorena bilateralna pitanja.
Dio hrvatskog izaslanstva na skupu u Tivtu bila je i prof. dr. sc. Vanda Babić Galić, posebna savjetnica ministra vanjskih i evropskih poslova Gordana Grlića Radmana, koja je komentarisala za Slobodnu Dalmaciju ključne poruke koje su Crnoj Gori, BiH i Srbiji upućene u Tivtu.
Jedna Vučićeva stolica viška
” Samit u Tivtu pokazao je da Evropska unija nije odustala od politike proširenja. Ključna poruka zemljama zapadnog Balkana jeste da vrata više nijesu zatvorena, ali ulaznica se temelji isključivo na ostvarenim rezultatima i reformama.
Za Crnu Goru poruka je vrlo jasna, prvi put nakon dugo vremena članstvo nije apstraktna perspektiva, nego ostvariv politički cilj.
Za Srbiju je poruka možda najvažnija: politika sjedenja na dvije stolice ima svoj rok trajanja. Brisel više nije spreman tolerisati izbjegavanje strateškog opredjeljenja. Vučićeva vanjska politika balansiranja doživjela je totalni krah. Ipak, incident s čarter-letom sumnjivih osoba iz SNS-a dodatno je podsjetio da je zapadni Balkan još uvijek prostor na kojem srpski politički uticaj prelazi granice lakše nego evropske vrijednosti.
Može li se reći da je u posljednjih godinu dana došlo do pozitivnih pomaka u odnosima Hrvatske i Crne Gore?
” Hrvatska otvoreno zagovara evropski put Crne Gore. Istovremeno, Podgorica pokazuje veću spremnost za razgovor o otvorenim pitanjima nego što je to bio slučaj prije nekoliko godina. Ipak, spremnost za razgovor nije isto što i postignuto rješenje. Otvorena pitanja – od ratne ostavštine, nestalih, isplate odštete logorašima, promjene imena bazena, sigurnost spomen-ploče u Morinju do otete imovine Hrvatima Boke i graničnih sporova – neće nestati sama od sebe. Predsjednik Vlade Andrej Plenković jasno ih je iznio u osam tačaka i sada je trenutak da se zatvore.
Prvi četnik Evropske unije
Kako tumačite prestrojavanje na političkoj sceni Crne Gore? Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, kojem je vojvoda Mile Rakočević dodijelio titulu četničkog vojvode, čovjek kojeg je Hrvatska proglasila nepoželjnom osobom, koji se glasno zalagao za izlazak njegove zemlje iz Atlantskog saveza, sada stranim političarima objašnjava kako je 75 posto građana Crne Gore za ulazak u EU. Uz to, vrlo pažljivo, ali vidljivo, odmiče i od politike Aleksandra Vučića, za kojeg smo bili uvjereni kako je njegov mentor.
“Nekadašnje podjele između prozapadnih i prosrpskih blokova postupno ustupaju mjesto podjeli između onih koji žele sudjelovati u evropskom projektu i onih koji ostaju vezani uz obrasce iz prošlosti koji su okaljali crnogorsko ime. Andrija Mandić vrlo dobro razumije političku matematiku.
Ako je tri četvrtine građana za članstvo u EU, onda je politički neracionalno ostati na pozicijama koje vode izolaciji. To ne znači da je promijenio svoj politički svjetonazor, nego se prilagodio novim okolnostima. Istovremeno, vidljivo je kako se dio crnogorske političke elite postupno emancipuje od tzv. srpskog sveta, što može samo pomoći njihovom daljem putu prema EU.
Jakov Milatović, predsjednik Crne Gore, iznikao iz Pokreta “Evropa sad”, nedavno je rekao kako bi, iz bezbjednosnih razloga, Prevlaka (Rt Oštro) trebala pripasti Crnoj Gori. Upravo je prekrajanje granica, “ispravljanje grešaka priučenih komunističkih kartografa” (citat bivšeg predsjednika Mila Đukanovića) bio jedan od ključnih povoda učestvovanju Crne Gore u srpskoj agresiji na Hrvatsku. Kako tumačite ponovno uvođenje Prevlake među otvorena pitanja?
” Prema dominantnom tumačenju međunarodnog prava, važno je napraviti razliku između kopnenog područja Prevlake i razgraničenja na moru. Prevlaka kao poluostrvo odnosno kopno, nije otvoreno pitanje. Granica na kopnu utvrđena je još u vrijeme raspada SFRJ, primjenom načela “uti possidetis juris”, prema kojem su republičke granice postale međunarodne državne granice. Rt Oštro i cijela Prevlaka nalaze se u sastavu Republike Hrvatske. To je potvrđeno i kroz dugogodišnji režim privremene demilitarizacije te kasnije bilateralne aranžmane između Hrvatske i tadašnje SRJ, odnosno Crne Gore.
Otvoreno pitanje odnosi se na razgraničenje na moru u području ulaza u Bokokotorski zaliv, odnosno na određivanje crte razgraničenja teritorijalnog mora i pripadajućih morskih pojaseva. Upravo zato govorimo o “graničnom pitanju na moru”, a ne o teritorijalnom sporu oko same Prevlake. Zbog toga bih u pitanju bila oprezna sa formulacijom tipa “neka pitanja ostaju otvorena, uključujući granični spor na području Prevlake…”, jer ona može sugerisati kako je status samog poluostrva sporan.
Preciznije bi bilo reći kako neka pitanja ostaju otvorena, uključujući pitanje razgraničenja na moru na ulazu u Bokokotorski zaliv.
Takođe, kada se komentarišu izjave predsjednika Jakova Milatovića o Prevlaci, treba imati na umu da one ne znače nužno da je Crna Gora službeno otvorila pitanje kopnene granice. Dakle, stručnije i preciznije je reći kako Prevlaka nije otvoreno teritorijalno pitanje, već je otvoreno pitanje razgraničenja na moru između Hrvatske i Crne Gore. Sva druga tumačenje mogu izazvati zabrinutost u hrvatskoj javnosti.
” Izjava da Punta Oštro pripada Crnoj Gori razumljivo se doživljava kao korak unazad jer priziva retoriku iz vremena kada je teritorijalne aspiracije Crne Gore prema hrvatskom jugu pratio zveket tenkova. Očekivati podršku Hrvatske za put prema članstvu u EU, a svojatati hrvatsku državnu teritoriju, u najmanju ruku je u kontradikciji sa evropskim vrijednostima i time ne doprinosi evropskom putu Crne Gore.
Kako tumačite najavu da je Crna Gora oformila tim za razgovor o školskom brodu “Jadran”?
” Želimo čuti njihove međunarodnopravne eksperte i pravne argumente. Stav Hrvatske je jasan. Školski brod “Jadran” sastavni je dio sukcesijske vojne mase bivše SFRJ. Kao školsko sredstvo nekadašnjeg Mornaričko-školskog centra bio je baziran u Hrvatskoj, u Splitu. Po principu baziranja početkom 90-ih godina, raspadom višenacionalnih socijalističkih država u istočnoj Evropi, vojnu imovinu dijelili su, primjerice, Česi i Slovaci, Ukrajinci i Rusi, uz dodatne aranžmane diobe koji su se temeljili na dogovoru.
Tivat nikad nije bio luka baziranja “Jadrana”. Da nije bilo ratne agresije Srbije i Crne Gore, “Jadran” bi danas bio u Splitu, u svojoj luci. Brod je projektirao hrvatski inženjer Jozo Škarica, ugradivši u brod ono najljepše od hiljadugodišnje hrvatske brodogradnje. Nasuprot beogradskoj politici zanemarivanja mora za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i omalovažavajućoj poruci Nikole Pašića Hrvatima: “More? Što li je to? Može li se ono orati?”, izgradnju “Jadrana” iniciralo je udruženje “Jadranska straža” iz Splita, koju su osnovali Hrvati, ugledni Splićani, čija su inicijalna finansijska sredstva bila odlučujuća. Da nije bilo “Jadranske straže”, ne bi bilo ni “Jadrana”.
Za Crnu Goru bilo bi korisno da se pitanje “Jadrana” konačno riješi po uzusima međunarodnog prava i načelima dobrih odnosa s prvim zapadnim EU i NATO susjedom. To bi bila izuzetna poruka dobre volje prema hrvatskoj i evropskoj javnosti.
