VASKRSENJE HRISTOVO: Najznačajni događaj koji je ustanovio hrišćansku vjeru

Na Vaskrs, Crkva i njeni vjernici doživljavaju centralni događaj Hristove pobjede nad smrću. “Ako Hristos nije vaskrsao, uzalud je propovijed naša, uzalud i vjera naša, besmislen i život naš”, kaže sveti apostol Pavle.

Pravoslavna crkva i njeni vjernici proslavljaju Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista – Vaskrs, najvjeći i najznačajnji hrišćanski praznik.

Pored naše crkve Vaskrs 1. maja obilježavaju i Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija i Monaška zajednica na Svetoj Gori.

Vaskrs je najveći i najznačajniji hrišćanski praznik, koji se naziva i praznik nad praznicima i slavlje nad slavljima, jer svojim značajem prevazilazi sve druge svetkovine.

Na Vaskrs, Crkva i njeni vjernici doživljavaju centralni događaj Hristove pobjede nad smrću, jer je Vaskrsenje događaj na osnovu kojeg je ustanovljena hrišćanska vjera.

“Ako Hristos nije vaskrsao, uzalud je propovijed naša, uzalud i vjera naša, besmislen i život naš”, kaže sveti apostol Pavle.

Vaskrs je dan vječne radosti, jer je tada Gospod Isus Hristos pokazao svoju Božansku moć, savladavši smrt snagom svog Božanstva i podarivši ljudima večni život.

Posle Hristovog stradanja, raspeća i smrti, u petak na Golgoti kraj Jerusalima, njegovo tijelo skinuto je s Krsta i položeno u grob.

Nadgrobni kamen bio je zapečaćen, a spolja je postavljena straža. Svoju troipogodišnju propovijed na zemlji Hristos je ponovio i dušama praroditelja i pravednika Staroga zavjeta, za tri dana koliko je proveo u Adu, do Vaskrsenja.

Silu Hristovog Božanstva Ad nije mogao zadržati, adska vrata su popucala i Spasitelj je pošao u realnost carstva Božjega, tamo uvodeći ljude. U nedjelju, prije zore, Hristos je vaskrsao iz mrtvih, a stražari koji su bili oko groba to nisu ni primijetili.

Kad su žene mironosice, među kojima je bila i Marija Magdalena, došle do groba u namjeri da Hristovo tijelo namažu mirisnim uljima, anđeo Gospodnji – koji je u našem narodu poznat pod nazivom Bijeli anđeo – sletio je s neba i sjeo na grob.

Kako je zapisano u Jevanđelju, “lice njegovo blistaše kao munja, a odijelo njegovo bješe bijelo kao snijeg”. Kad ga vidješe, čuvari se silno uplašiše i razbježaše, a anđeo blagovesti mironosicama: “Ne bojte se vi, jer znam da Isusa raspetoga tražite.

Nije ovdje, jer ustade kao što je kazao… Idite i brže kažite učenicima Njegovim da je ustao iz mrtvih”… I dok su žene hitale da apostolima jave radosnu vijest, napolju ih srete Isus i reče im: “Zdravo”. A one, pristupivši, uhvatiše se za noge njegove i pokloniše mu se.

Tada im Hristos reče: “Ne bojte se. Idite javite braći mojoj i neka idu u Galileju i tamo će me vidjeti. Na vijest od mironosica, apostoli Petar i Jovan odmah su došli na Golgotu i, vidjevši prazan grob, uvjeriše se u Hristovo vaskrsenje.

U nedjelju veče, u sobi gdje su se okupili apostoli Hristovi, Spasitelj uđe kroz zatvorena vrata i reče im: “Mir vam”.

Ugledavši živog Hrista, apostoli se silno obradovaše. Hrist im pokaza ruke i noge i rebro koje je bilo kopljem probodeno. Da bi ih potpuno uvjerio u stvarnost Vaskrsenja, Isus im zatraži nešto za jelo, a oni im dadoše ribe i meda.

Kad pred njima pojede hranu, Hristos im reče: “Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio sa vama, da sve treba da se izvrši kao što je za mene napisano”.

Tek tada, apostolima potpuno bijahu jasna sve drevna proročanstva o Hristu stradalniku, koji je kao jagnje Božje prinio sebe na žrtvu, a svojim čudotvornim vaskrsenjem otvorio ljudima put u vječni život.