Veća prava Bošnjaka u CG nego u BiH

“Ne radi se samo o politici, već i o dubinskom ideološkom sukobu. Ako pogledate prigovore Bošnjačke zajednice, prepoznaćete njenu dubinsku saglasnost sa velikosrpskom ideologijom. Te se dvije ideologije međusobno legitimišu, pri čemu je književnost, dakle Njegoš, ali bojim se i kulturni identitet Crne Gore u ovom slučaju žrtva jednog nerazumnog ideološkog sukoba”, kazao je sarajevski profesor.

Kako je naveo, Crna Gora je u ovom trenutku pred ozbiljnim izazovom.

“Crnogorsko društvo i kulturni identitet je, između ostalog, i na Njegošu, uspjelo da se evropeizira. Danas je ljepše i bolje biti Bošnjak u Crnoj Gori, s obzirom na sva prava manjina, nego u BiH. Ono što bi morala bošnjačka zajednica u Crnoj Gori da uradi to je da doprinesu skupa sa crnogorskim intelektualcima otvaranju novog dijaloga, ne samo o Njegošu, nego o kulturnim vrijednostima evropske Crne Gore”, kazao je Kazaz.

Jedino što je moguće Njegošu zamjeriti, kako je naveo, je kolektivno-autorativni koncept nacionalnog identiteta.

“Današnja Crna Gora je najmultikulturalnija i najmultietničkij a država na prostoru bivše Jugoslavije. To je država apsolutnih međunacionalnih harmonija, izuzimajući prijetnju velikosprske ideologije. Ako bošnjački intelektualci ne vide da bi Njegoš mogao postati mjesto vanserijskog dijaloga onda će oni ostati u svom nacionalističkom getu, a to je najopasnije po same Bošnjake”, kazao je Kazaz.

On smatra da se u “Gorskom vijencu” ne govori o islamu, već o ideologiji osmanske imperije, gdje je islam, kako je naveo, jedan od elemenata osvajačke imperijalne ideologije.

“Osmansko carstvo se koristilo raznoraznim sredstvima kako bi pokorilo što veći broj naroda. Dakle, precizno bih razlikovao pojam islama kao religije, pojam islama kao elemenata osvajačke ideologije, i način na koji nacionalizam zaobilazi istorijski kontekst i pokušava da, zaobilazeći taj kontekst, naveče Njegoša na “tanak led” i iskoristi ga kao sredstvo za uspostavljanje nove forme radikalnog bošnjačkog identiteta. Bošnjačkim nacionalistima treba konačno biti jasno da su savremeni Bošnjaci nastali na projektu deosmanizacije, prihvatanjem tekovina evropskog racionalizma, i da bez jugoslavenske utopije nacionalne slobode ne bi bilo modernih Bošnjaka”, kazao je Kazaz.

Kako je naveo, ako bismo pratili kodove moralne drame vladike Danila, vidjeli bismo da je konačan izlazak ne više samo utopija slobode, već i čovjekov moralni porast pred teškom istorijom.

“Da nam se ne bi ponovila takva istorija, bošnjački nacionalizam se mora razračunati prije svega sa vlastitim kodovima identiteta. Njegoš je morao imati, ne islamofobiju, već osmanofobiju kako bi izazvao utopiju. Upravo na osmanofobiji je osnovana i velika četnička ideologija. Ali, ne na Njegoševoj osmanofobiji, nego na osvajačkoj”, kazao je Kazaz.

Termin osmanofobija profesor Kazaz je sam “skovao” kako bi se razlikovao od pojma turkofobije.

“Osim toga, kompletan evropski romantizam kod malih naroda je morao biti osmanofoban, radi se o tome da u viziji slobode morate imati kulturalne fobije kako biste razvili oslobodilačke ideje”, kazao je Kazaz.

On je preporučio prijateljima u Crnoj Gori da povuku terminološke razlike koje postoje između turkofobije, islamofobije i osmanofobije.

Prema njegovim riječima, velikosrpski nacionalizam je onaj koji izdaje Njegoša.

Njegoša vade iz konteksta

Prema riječima Kazaza, Njegoš se “vadi iz konteksta”, odnosno njegovo ukupno djelo, i ne vidi se, kako je naveo, Njegoš kao veliki antiosvajački pisac.

“Pisac koji iz perspektive vizije jugoslavenske žudnje za slobodom, pjeva “Gorski vijenac”. Kad bismo išli tragom nacionalističke ideologije, u interpretaciji Njegoša, onda bismo rekli da je jedno od najvećih svjetskih djela u književnosti, Homerov ep, genocidan”, objasnio je Kazaz.

Kako je kazao, kad se prihvate postavke koje ta ideologija isporučuje Njegošu, onda je Ilijada, kao velika epska priča, u načelu genocid.

“To govorim zato što bošnjački nacionalizam ne vidi da je velikosrpska ideologija naprosto zloupotrijebila Njegoša. Nije samo Njegoš tome izložen, niz je pisaca i velikih književnih djela bio sredstvo ideološke manipulacije”, kazao je profesor književnosti.

Da bismo se mogli vratiti Njegošu, smatra Kazaz, nužno je čitati ga iz postkolonijalne perspektive.

“Nužno je vidjeti kako bošnjački nacionalizam zamišlja svoj identitet. Postkolonijalna perspektiva bi rekla da je Njegoš u svojim djelima, pogotovo u “Gorskom vijencu” zacrtao utopiju nacionalne slobode”, kazao je Kazaz.

On dalje navodi da je Njegoš u potpunom okruženju u djelu “Gorski vijenac” dao ne temu istrage poturica, nego drame Danilove, u donošenju najteže, kako je naveo Kazaza, odluke u nemogućim istorijskim uslovima.

“To su uslovi gdje su alternative ukinute i gdje ne postoji mogućnost humanističkog izbora. Sa druge strane, “Gorski vijenac” se izdiže iz istorijskog u kosmološko, i pokazuje da je i sam kosmos zapravo sudar suprotnih principa”, kazao je Kazaz.

(Dnevne novine)