Velje Brdo: Grad bez temelja ili urbanistički eksperiment nad Podgoricom

Projekat Velje Brdo vlast predstavlja kao „grad budućnosti“. Ali način na koji se ovaj projekat gura otvara mnogo ozbiljnije pitanje: da li Crna Gora planira grad po pravilima struke, vode, prostora i javnog interesa — ili političkom odlukom prvo nacrta čitav grad, pa naknadno traži studije koje bi trebalo da opravdaju već donesenu odluku?

Velje Brdo nije mala urbanistička intervencija. Govori se o novom naselju za desetine hiljada stanovnika, praktično novom gradu na obodu Podgorice. U javnoj raspravi o izmjenama i dopunama PUP-a Glavnog grada najviše primjedbi odnosilo se upravo na Velje Brdo, uz upozorenja da za tako veliki zahvat nijesu razrađeni ključni elementi: saobraćajna povezanost, voda, kanalizacija i uticaj na zaštićeni prostor Parka prirode „Rijeka Zeta“.

Umjesto da se prvo urade potpune analize, a zatim odlučuje, Vlada je već u decembru 2024. poručila da „ništa neće zaustaviti realizaciju projekta Velje Brdo“ i da PUP treba usvojiti do kraja godine. To nije jezik planiranja. To je jezik političke naredbe.

Posebno je problematično pitanje vode. Izmjene PUP-a predviđaju da se potrebe budućeg naselja obezbjeđuju preko sistema pumpnih stanica i distributivnog cjevovoda sa postojećeg vodoizvorišta Mareza, dok stručnjaci i civilni sektor upozoravaju da se posljedice ovakvog urbanog zahvata u blizini Parka prirode i zone izvorišta ne mogu olako procijeniti.

Vodovod Podgorica je, prema objavljenim navodima, odbio da izda uslove dok se ne urade detaljna hidrogeološka istraživanja šire zone izvorišta Mareza, istraživanja izvorišta Zagorič i Ćemovsko polje i nova studija izvodljivosti vodosnabdijevanja, odvođenja i prečišćavanja otpadnih voda Glavnog grada, jer postojeća studija nije razmatrala razvoj grada sa novim naseljem velikog broja stanovnika.

To je suština: institucija nadležna za vodu traži ozbiljne prethodne analize, a politički nivo već najavljuje gradnju.

U maju 2026. Ministarstvo javnih radova objavilo je preliminarnu hidrogeološku studiju o mogućem uticaju Veljeg Brda na izvorište Mareza. Sama činjenica da je studija „preliminarna“, a da su detaljna hidrogeološka istraživanja i bušotine još u toku, znači da konačan stručni odgovor nije dat. Ministarka javnih radova je u junu 2026. kazala da su u toku detaljna hidrogeološka istraživanja, mapiranje terena i sedam istražnih bušotina.

Ali istovremeno se nastavlja tenderska mašina. U junu 2026. raspisan je tender za Bulevar Velje Brdo, kao ključnu saobraćajnicu za buduće naselje. Zatim je raspisan i tender za izradu glavnog projekta i izgradnju dijela bloka A1: projektovanje cijelog bloka sa 557 stanova, a izgradnja prve trećine od 185 stanova, vrijednosti oko 40,1 milion eura.

Dakle: detaljna hidrogeološka istraživanja nijesu završena, a tenderi za realizaciju već idu.

To nije odgovorno planiranje. To je metod „prvo beton, pa studija“.

Velje Brdo je sporno i zbog Parka prirode „Rijeka Zeta“. Odlukom o proglašenju Parka prirode, područje doline rijeke Zete zaštićeno je kao prirodno dobro od nacionalnog značaja, ukupne površine 119,85 km², od čega se 19,2 odsto nalazi na teritoriji Glavnog grada. CZIP navodi da su Mareza i Lužnica dio Parka prirode „Rijeka Zeta“ i upozorava na institucionalne prijetnje i pritiske na ova važna staništa.

Ako se u blizini ovakvog prostora planira novi grad, minimum ozbiljnosti podrazumijeva: stratešku procjenu, hidrogeologiju, saobraćajni model, vodni bilans, kanalizaciono rješenje, kumulativne uticaje, zaštitu izvorišta, zaštitu biodiverziteta i jasnu finansijsku konstrukciju. Sve prije tendera. Ne poslije.

Umjesto toga, projekat se politički prodaje kao socijalno rješenje za stanovanje. To je najopasniji dio priče. Stambena kriza je stvarna. Ljudi zaista ne mogu do stana. Ali upravo zato se stambena politika ne smije pretvoriti u urbanistički eksperiment bez dokazanih uslova za vodu, kanalizaciju, saobraćaj, škole, zdravstvo, javni prevoz i zaštitu prirode.

Država ne može siromašnim građanima nuditi „grad budućnosti“, a da prethodno ne pokaže da taj grad ima vodu, kanalizaciju, put, škole, dom zdravlja i da ne ugrožava Marezu.

Najopasniji obrazac je isti kao kod drugih velikih projekata u Crnoj Gori: prvo se objavi velika politička vizija, zatim se plan prilagodi viziji, zatim se raspišu konkursi i tenderi, a tek onda se traže studije koje bi trebalo da potvrde da je sve bilo u redu.

To nije evropsko planiranje. To je zarobljeni prostor.

Velje Brdo zato nije samo pitanje stanova. To je pitanje da li se prostor Podgorice planira kao javno dobro ili kao politički plijen. Da li se voda tretira kao strateški resurs ili kao prepreka za prevazilaženje. Da li Park prirode postoji samo na papiru. Da li institucije imaju pravo da kažu „ne“, ili se od njih očekuje da naknadno legitimišu već donesenu političku odluku.

Ako vlast zaista vjeruje da je Velje Brdo održiv projekat, onda treba odmah javno objaviti:

– kompletnu hidrogeološku dokumentaciju;
– mišljenje Vodovoda i sve uslove za vodosnabdijevanje;
– studiju izvodljivosti za vodu, kanalizaciju i otpadne vode;
– stratešku procjenu uticaja;
– analizu uticaja na Park prirode „Rijeka Zeta“;
– saobraćajni model;
– finansijsku konstrukciju;
– procjenu troškova održavanja budućeg naselja;
– sve primjedbe iz javne rasprave i odgovore obrađivača plana.

Bez toga, Velje Brdo nije „grad budućnosti“.

To je grad bez temelja.

A grad koji se gradi bez prethodne istine o vodi, prostoru i javnom interesu nije razvoj. To je sistemski rizik za Podgoricu i još jedan dokaz da se u Crnoj Gori najskuplje odluke donose najlakše — prije nego što struka kaže posljednju riječ.

N.Raspopović