VJERA I CRKVA MORAJU BITI SLOBODNE: Epsikop Joanikije na slavi Eparhije budimljansko-nikšićke

– Srećan svima današnji praznik, proslavljamo ga u specifičnim okolnostima, u vrijeme velikog pritiska na Crkvu od strane vlasti Crne Gore. Taj virus je opasniji od ovog koji hara, ne samo Crnom Gorom, nego mnogo šire. Nadamo se da ćemo se  zboriti i ostati svoji na svome i da će se proslaviti ime Božje preko Njegovog naroda i u ovim vremenima, ali, da ne likujemo ako pobjedimo one koji nas gone. To su naša braća, mi želimo s njima da se izmirimo i živimo u ljubavi, pravdi i istini a ne da trpimo teror jedni od drugih, ne dao Bog – apelovao je vladika Joanikije.

Dan Svete Marije Magdalene, slava Eparhije budimljansko-nikšićke je zbog epidemije korona virusa obilježena u posebnim uslovima, poručio je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije.

Episkop Joanikije je ukazao je da je Sveti Sava utemeljio ovu Episkopiju sa svojim bratom od strica županom Prvoslavom, koji počiva u manastiru Đurđevi Stupovi, i tu postavio prvog budimljanskog episkopa Jakova. Ta Episkopija je do sredine 17. vijeka živela punim životom, dok je nisu Turci uništili.

– Mitropolita budimljanskog Pajsija, optuženog da podiže ustanak protiv Turaka, na vratima Đurđevih Stupova, živog su razapeli i odrali. On je uzišao na Hristovu golgotu i primio hristoliku smrt. On je sigurno Sveti, čekamo ne bismo li našli još podataka o njemu, pa da ga predložimo za kanonizaciju. Od tada za narednih 350 godina ova Episkopija je bila upražnjena i mnogo stradala, svetinje njene su porušene, cijela desna obala Lima je bila porušena i manastiri Šudikova, Uroševica, Kaludra i svetinje po biorskom kraju, a crkva Svetih Petra i Pavla pretvorena u džamiju, jedino manastir Podvrh je ostao. Od tada, konatstovao je Vladika, nije prestalo stradanje ove Episkopije. Vrijeme turskog ropstva, onda austrijsko ropstvo koje bilo, po mnogo čemu, teže i opakije od turskog. Svega 23 nepune godine Kraljevine Jugoslavije je bilo vrijeme da se malo zacjele rane, koje su se, opet, pozledile u toku rata kad je ustao brat na brata, kada su pojedine grupe ustale na Boga, na Crkvu i na Svetinje, a posle svo vrijeme komunističkog terora i gonjenja Crkve i šta je drugo bilo obnova Episkopije 2002. godine nego njeno vaskrsenje iz groba, iz mrtvih – besjedio je episkop Joanikije, ističući da je obnova Episkopije značila mnogo za naš narod.

– Tada se naš narod sabrao oko svojih sveštenika, oko svetinja i zato je nastala velika obnova. Nadamo se da to nije bila samo obnova u građevinskom smislu. Preko 65 crkava novih je započeto, većina njih su završene i osveštane. Ne treba se hvaliti, ali treba da znamo šta se učinilo. Preko 30 starih svetinja je obnovljeno ili započeto da se obnavlja, većina njih iz temelja. Mnogo je važnije da se duhovno obnovimo i objedinimo oko Hrista, Duhom Božjim da se obnavljamo, Božjom istinom, ljubavlju i pravdom. To je započelo i, hvala Bogu, vidimo veliku odanost našeg naroda svojim svetinjama i vjeri, a to znači svojim precima i svojim potomcima – naglasio je episkop Joanikije, juče posle liturgije u manastiru Đurđevi stupovi u Beranama, katedralnom manastiru Eparhije budimljansko-nikšićke.