VLADA CG: Neosnovana inicijativa Crno na bijelo o ocjeni ustavnosti člana 12 Zakona o slobodi vjeroispovijesti
Vlada Crne Gore smatra da je inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe člana 12 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica koju je podnio Klub poslanika “Crno na bijelo” u Skupštini Crne Gore neosnovana.
Vlada je u mišljenju koje je dostavila Ustavnom sudu navela da se odredbom člana 12 Zakona o slobodi vjeroispovijesti “ne narušava ni jedno od ustavom utvrđenih načela”.
Vlada Crne Gore smatra da je inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe člana 12 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica koju je podnio Klub poslanika “Crno na bijelo” u Skupštini Crne Gore neosnovana.
Vlada je u mišljenju koje je dostavila Ustavnom sudu navela da se odredbom člana 12 Zakona o slobodi vjeroispovijesti “ne narušava ni jedno od ustavom utvrđenih načela”.
Inicijativom za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe člana 12 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica („Službeni list CG“, br. 74/19 i 8/21), predlaže se da Ustavni sud ocijeni ustavnost člana 12 predmetnog Zakona u odnosu na Ustav Crne Gore. Podnosioci inicijative su postavili pitanje da li član 12 predmetnog zakona, koji glasi „U slučajevima premještanja, iznošenja iz države ili otuđenja dobara koja predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore, a na kojima pravo svojine ima vjerska zajednica, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje zaštita kulturnih dobara.“, predstavlja dovoljnu garanciju za zaštitu Ustavom Crne Gore propisanih članova 77 (Nauka, kultura i umjetnost) i 78 (Zaštita prirodne i kulturne baštine). Smatramo da je inicijativa neosnovana.
Pitanje koje je postavljeno predmetnom inicijativom („Da li član 12 predstavlja dovoljnu garanciju za zaštitu članova 77 i 78 Ustava Crne Gore?“) se, striktno uzev, tiče cjelishodnosti a ne zakonitosti odnosno ustavnosti odredbe iz člana 12 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica („Službeni list CG“, br. 74/19 i 8/21).
2 Iako su podnosioci predmetne inicijative formalno zahtjevali ocjenu ustavnosti odredbe iz člana 12 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica („Službeni list CG“, br. 74/19 i 8/21), oni su neposredno nakon podnošenja predmetne inicijative javno saopštili da su istu podnijeli „potpuno mirne savjesti, sigurni u kvalitet zakona i u to da u njemu nema ništa što bi državu i vjernike ugrozilo”, te da je „cilj ove inicijative je da se potvrdi da je imovina države Crne Gore zaštićena”.1 Na taj način, odricanjem karaktera spornosti predmetne zakonske odredbe, podnosioci predmetne inicijative su očigledno iskazali o neosnovanosti podneska kojim se zahtijeva pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe člana 12 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica („Službeni list CG“, br. 74/19 i 8/21). U svakom slučaju, odredba člana 12 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica („Službeni list CG“, br. 74/19 i 8/21) je u saglasnosti je sa Ustavom Crne Gore. Ovom odredbom je jasno propisano da se u „slučajevima premještanja, iznošenja iz države ili otuđenja dobara koja predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore, a na kojima pravo svojine ima vjerska zajednica, primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje zaštita kulturnih dobara“. Navedenom zakonskom normom, koja u cjelosti upućuje na primjenu Zakona o zaštiti kulturnih dobara, štiti se ustavno načelo zaštite prirodne i kulturne baštine (član 78 Ustava Crne Gore) u slučajevima premještanja, iznošenja iz države ili otuđenja dobara koja predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore, a na kojima pravo svojine ima vjerska zajednica. Ovakvim propisivanjem se obezbjeđuje pravna sigurnost i to na način što se štiti i afirmiše ustavno načelo jedinstva pravnog poretka koje je Ustavni sud, u svojim odlukama, definisao kao „međusobnu usklađenost svih pravnih propisa u Crnoj Gori“, a time i načelo vladavine prava“,2 što „isključuje mogućnost da se zakonom, kojim se uređuje jedna oblast, mijenjaju pojedina zakonska rješenja sadržana u sistemskom zakonu koji uređuje tu ili neku drugu oblast“.3
Odredba člana 12 Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica („Službeni list CG“, br. 74/19 i 8/21) je usaglašena, ne samo sa Ustavom Crne Gore i sistemskim zakonima, već je i izrađena shodno Pravno-tehničkim pravilima za izradu propisa („Službeni list CG“, br. 2/10) kojima se stipuliše sljedeće: „Upućivanje u propisu na odredbe iz drugih propisa vrši se pozivanjem na odredbu drugog propisa, a ne ponavljanjem same odredbe. Kad se u određenom propisu upućuje na primjenu drugog propisa, ne navodi se naziv propisa i broj Službenog lista u kojem je propis objavljen“.4
