Vučić Ćetković izlaže u Berlinu

Sinoć je u galeriji Prima Center u  Berlinu, u prisustvu velikog broja ljudi, otvorena samostalna izložba „Quintessence“ crnogorskog slikara Vučića Ćetkovića.

Izložba će trajati do 23. marta, a realizuje se na poziv galerije Prima Centar, koja podržava umjetnike u ostvarivanju svojih umjetničkih projekata, kao i njihovoj promociji profesionalnoj i široj javnosti.

Postavka koju čine 32 rada – slike i crteži u različitim tehnikama, naišla je na veoma pozitivnu kritiku, kako berlinske stručne javnosti, tako i mnogobrojnih ljubitelja umjetnosti koji su prisustvovali otvaranju.

Otvarajući izložbu, novoimenovani ambasador Crne Gore u SR Njemačkoj, dr Ranko Vujačić je, između ostalog, rekao:

„Izložbu još važnijom čini činjenica što se događa upravo u ovoj godini, u kojoj obilježavamo desetogodišnjicu obnove samostalnosti Crne Gore i 110 godina od uspostavljanja crnogorsko-njemačkih diplomatskih odnosa.

Uvjereni smo da će večerašnja izložba dati važan doprinos promociji crnogorskih umjetnika i, na taj način, predstavljanju naše, veoma kreativne tradicije likovne umjetnosti u inostranstvu. Ovakvi događaji su jasan znak posvećenosti crnogorskog društva da, kroz kulturu i umjetničko izražavanje, prenese jasnu poruku o važnosti brige i poštovanja različitosti i posebnosti nacionalnog i kulturnog identiteta, koje doprinosi bogatstvu jednog društva.

Likovna umjetnost nas podsjeća da svi ljudi imaju nešto zajedničko, jer u svakom od nas budi poznate emocije. Umjetnost nam omogućava da razumijemo i osjetimo da razlike nijesu važne. Tako će i večerašnja izložba predstavljati umjetnost bez granica – i to izvanredno prikazanu umjetnost koja će Vas zasigurno oduševiti.”

Svečano otvaranje izložbe propraćeno je muzičkim programom u okviru koga je nastupila crnogorska violinistkinja Milena Vuković.

U nastavku je tekst istoričarke umjetnosti Ljiljane Zeković, koji prati izložbu:

Umjetnik stvara djelo slijedeći svoju prirodu i svoj instinkt.

Emil Nolde

Potreba za umjetnošću koja pripada čovjekovom nesvjesnom najčešće se tumači u kontekstu oslobađanja njegovih spoznajnih i duhovnih vrijednosti, i individualnih samozakonitosti. Naime, umjetnikov impuls za stvaralačkim činom dolazi iz prostora koji su van iskustvenih doživljaja, zato se nekada smatralo da je stvaranje umjetničkog djela božanski dar obavijen velom nedokučivih tajni. Ove premise mogu se odnositi na fenomen umjetničkog stvaralaštva uopšte, međutim, navela sam ih kao uvod u diskurs posvećen slikarstvu Vučića Ćetkovića koji je po profesionalnom obrazovanju ekonomista, a po unutrašnjoj vokaciji slikar koji neumorno traga za likovnim jezikom preko kojeg izražava svoje misli i osjećanja. Upravo, potreba za umjetnošću predstavlja suštinu njegovog samosvojnog bića.

Mada je u svom likovnom izrazu još uvijek u procesu traganja za stvaralačkim identitetom, on se uhvatio u koštac sa kompleksnom egzistencijalno-ontološkom dimenzijom umjetničkog djela. Ova konstatacija zasniva se na umjetnikovim inspirativnim izvorima koji pripadaju sferama apstraktnog uosjećanja. Podsjetimo se njegove izložbe koja prati izvedbu djela Olivija Mesijana Kvartet za kraj vremena. Likovno definisati muzičko djelo nadahnuto Knjigom Otkrovenja Jovanovog, glava 10, stihovi 1-7  ̶Apokalipsom predstavljalo je za umjetnika veliki izazov. Zahvaljujući kreativnoj slobodi koja počiva na subjektivnoj istini i emocijama, intelektualnim preduslovima, idejnim rješenjima, likovnoj interpretaciji on je muzičko djelo inspirisano esencijalnom biblijskom porukom vizuelizovao u slikarsko djelo. Muziku koja kao harmonica mundi uobličava vrijeme pretočena je u slikarski jezik koji uobličava prostor u koji umjetnik unosi svoje kreativne ideje. Osam stavova od kojih se sastoji muzičko djelo Vučić je interpretirao u osam slika. Na njima dominira crna ili siva pozadina kao vakuum prostor nadograđen vizijom umjetnika koji zavisno od ličnog doživljaja formira kompozicije zasnovane na apstrakciji i figuraciji. Na njima dominiraju rigidne pravolinijske varijacije – vertikala, horizontala, dijagonala, koje stvaraju ritmički usklađene i dinamički definisane cjeline, i simuliraju treću dimenziju. Linije-crtice prisutne su i na figuralnim kompozicijama na kojima ljudski lik definiše konturnom linijom, dok lik Hrista u božanskoj liturgiji predstavlja kao opsjenu koja se pomalja iz nedokučivih sfera univerzuma.

Slike koje pripadaju ovom ciklusu prezentuju se kao segment na izložbi Kvintesencija. Ovim terminom determiniše se peti elemenat, etar – apstraktna supstanca, kvintesencija, u kojem se nalaze svi elementi kosmosa. Ona je i suština, jezgro stvari. Postavlja se pitanje da li se u nazivu izložbe krije umjetnikova zamisao da preko kosmičke energije eksplicira unutrašnju suštinu svog stvaralačkog JA. Na ovu pardigmu upućuju likovna rješenja slika u kojima Vučić svoje duhovno prosvjetljenje iskazuje, najčešće, linearnim senzacijama, kojima simulira energetske frekvencije i vibracije kosmičkog univerzuma. One dominiraju na slikama koje su izražene likovnim jezikom koji se oslanja na naslijeđe geometriske apstrakcije, dok na slikama lirske apstrakcije, do kojih je došao prolazeći kroz fazu inspirisanu Polokovim dripping – akcionim slikarstvom, dominiraju harmonične i ritmalno usklađene kolorističke orkestracije, u kojima se mjestimično javlja usamljena crna linija koja predstavlja pravac, put, kretanje, ali i refleksiju autorovih emocija.

Posebnu cjelinu, kao treći segment na izložbi, čine crteži (grafit, ugljen, kombinovana tehnika) kao samodovoljan umjetnikov izraz koji nema intenciju da se prenese u neki drugi medij. Njihov predmetni sloj obuhvata apstraktne forme, figurativne oblike i motive iz prirode. Na njima je evidentan umjetnikov osjećaj za harmoničan spoj preciznih linija i sfumatske topline sjenki i polusjenki, sa frotažnim strukturama, kojima fasetira formu postižući tako plastično-strukturalne slojevitosti.

Ja sam zainteresovan za razne oblike, strukture i pojave koje se mogu naći u prirodi i našoj neposrednoj okolini, iako su često skriveni ili nevidljivi, riječi su Vučića Ćetkovića, koji svojom naklonošću prema eksperimentisanju otvara nove kreativne prostore koji obogaćuju  njegov umjetnički izraz. Zapravo, riječ je o slikaru koji je samostalno i kolektivno izlagao u Crnoj Gori, Austriji, Velikoj Britaniji, Francuskoj, i koji posjeduje stvaralačku ozbiljnost i zrelost koja ga svrstava među mlade crnogorske stvaraoce pred kojima stoji obećavajuća budućnost.

Ljiljana Zeković

istoričarka umjetnosti