“Nakon pokušaja državnog udara 2016. godine, išekivao se ulazak Crne Gore u NATO, koji se desio u junu 2017. godine. Sjećam se da smo činom ulaska u NATO računali da ćemo staviti tačku na tu priču i da će maligni vanjskopolitički uticaji na neki način biti trajno neutralisani- ni to se nije desilo i koliko smo bili u krivu mogli smo da vidimo tokom 2020. Godine u Crnoj Gori i u periodu od posljedenjih godinu i po dana”, kazao je Vuković.
Prema njegovim riječima, neka istorijska poglavlja nijesmo zatvorili već naprotiv.
“Gledajući na budućnost, mi koji se bavimo politikom, posmatrajući svijet oko sebe i analizirajući različite aspekte društvenog razvoja, imamo razloga da budemo pesimističniji nego recimo generacija bivšeg predsjednika Hrvatske Mesića. Dok je trajala postjugoslovenska balkanska politička drama na ovom prostoru stasale su generacije čiji je pogled na svijet značajno konzervativniji, koji su u dobroj mjeri i velikom broju već oblikovani u duhu naglašene religioznosti, čija je perspektiva znatno uža u odnosu na tu generaciju koja je živjela u partijskom sistemu”, kazao je on.
U takvom ambijentu, u situaciji kada je socioekonomski status takav kakav jeste, kada je evropska perspektiva i dalje vrlo neizvejsna, kada se euroatlansko savetništvo testira, kada imamo toliko izazova na globalnom planu, potpuno je priordno da se kreira plodno tlo za razvoj najretrogradnijih političkih ideja čak i među mladom generacijom, ocijenio je Vuković.
On je ukazao na to nas čeka “puno posla na putu savladavanja tih prepreka kako bismo doživjeli da se jednog dana probudimo u zemljama u koijm ćemo moći da kažemo da su aveti prošlosti poražene a nekim novijim generacijama ostaviti nešto bolju šansu od one koja je nama ostavljena”.
Prema njegovoj ocjeni, prava strana na Balkanu je jedna od dvije strane koje postoje.
“Na Zapadnom Balkanu postoji, po mom sudu, jedna linija podjele na društveno političkoj sceni – to je linija koja razvdvaja one koji smatraju da je normalno i prirodno da živimo u multietničkoj zemlji, da je naša perspektiva evropska. S druge strane su oni koji smatraju da su to politički konstrukti kojima se sve više udaljvamo od onog što su istorijski korijeni i da bi trebalo da odbacimo to što je importovano i vještačko”, kazao je on dodajući da se u Bosni svakog dana šalju takve poruke, te da se na drugim mjestima Balkana to misli, ali ne izgovara.
