ZAGRLJENI OTIŠLI I U SMRT: Sarajevski Romeo i Julija poginuli su prije 28 godina, a za ovaj zločin ni do danas niko nije odgovarao
Njihova zagrljena tijela ležala su sedam dana na mostu Vrbanja.
Srbin Boško Brkić i Bošnjakinja Admira Ismić, sarajevski Romeo i Julija, poginuli su prije tačno 28 godina, 18. maja 1993. godine, dok su pokušavali da pobjegnu iz ratom zahvaćene Bosne i Hercegovine.
Ovaj par različite nacionalnosti ubijen je snajperskim hicem na Vrbanja mostu, a slika njihovih mrtvih tijela kako zagrljeni leže obišla je svijet.
Njihova zagrljena tijela nedelju dana su ležala na ničijoj zemlji. Ni Unprofor nije smio ili nije htio da ih evakuiše. Učinila je to Vojska Repubike Srpske. Admira i Boško sahranjeni su u Republici Srpskoj, da bi nakon rata njihova tijela bila prenesena na sarajevsko groblje “Lav”.
Nažalost, ni do danas za ubistvo Boška i Admire niko nije odgovarao
Kako je ova velika i tragična ljubav počela?
Boško i Admira rođeni su 1968. godine. Upoznali su se na Olimpijadi 1984. Nakon kraćeg druženja, prijateljstvo je preraslo u ogromnu ljubav, a kao kruna svega bile su i pripreme za vjenčanje.
Godine 1986. od srčanog udara umro je Boškov otac. Njega potom šalju na služenje vojnog roka u Srbiju. Ipak, ni to ih nije razdvojilo. Pisali su jedno drugom svaki dan.
Ovo su rečenice iz njihovih pisama:
“Moja najdraža Admira,
Svaku noć kada legnem u krevet ne mogu zaspati jer mislim na tebe. Ljubavi moja, ti si jedina sreća koju imam…”
“Moja draga ljubavi,
Sarajevo noću je najljepša stvar na svijetu. Možda bih mogla živjeti negde drugde, ali samo ako bih bila natjerana. Još je samo malo vremena preostalo do trenutka kad ćemo opet biti zajedno. Nakon toga, baš nas ništa neće moći razdvojiti…“
“Moja najdraža Admira,
Tako mi mnogo nedostaješ i ne mogu ti ni opisati riječima. Sada, sav moj život svodi se na dan kada ću odslužiti rok i vidjeti te opet…“
Ljubav jača od smrti
Kada je zbog rata Bošku život u Sarajevu postao težak, odlučili su zajedno da napuste grad.
Iako je sve bilo dogovoreno, prelazak preko mosta na Vrbanji, 18. maja 1993. godine, za njih je bio koban.
Prvi metak pogodio je Boška, a drugi Admiru. Iako smrtno ranjena, Admira je uspjela da dopuzi do Boška i zagrli ga. Nekoliko minuta kasnije izdahnula je pored njega.
Dvije strane su osam dana raspravljale ko će preuzeti tijela i međusobno su se optuživali za smrt Boška i Admire. Nije bilo motiva. Nije bilo logike. Nije bilo razloga.
Admirini roditelji i Boškova majka mnogo puta su do sada govorili o svojoj djeci. Iz arhivskog materijala RSE izdvajamo riječi Admirinih roditelja, Zije i Nedrete Ismić: “Stalno je govorila: ‘Zar misliš da je pošteno da on ide sam, a da ja ostanem? To da pođe bila je njena odluka. Mislila je da je ljubav jača i od smrti”.
