Ako ste rođeni u Jugoslaviji, ovaj tekst će vas natjerati da zaplačete
Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
Pili smo vodu iz crijeva za zalivanje bašte, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu kokte, kole ili nare sa našim prijateljima i niko nije umro zbog toga.
Jeli smo mliječne sladolede, bijeli hljeb i pravi puter, pili kokte, nare koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se stalno igrali napolje.
Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, žmurke, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, fantoma i svega ostalog što je samo dječija mašta bila u stanju da smisli, sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje ionako nije bilo previše.
Nerijetko nas niko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljski šamar bio dio vaspitanja, a bez zlostavljanja u porodici.
I nikad nije bilo problema …
Provodili smo čitave dane praveći trkačke daske od otpada iz podruma ili šupe, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica…
Naučili smo kako da rješimo problem. mi nismo imali imaginarne prijatelje. Mi prijatelje nismo dodavali nego ih vremenom sticali !
Nismo imali ni probleme s koncentracijom u školi…
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i vaspitača pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole …
Mi nismo imali playstation, nintendo, x-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobilne, kompjutere, internet, chat rooms…
Mi smo imali prijatelje i mi smo išli napolje i družili se s njima!
Padali smo s drveća, znali se isjeći na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili tvrđave od snjega, bacali petarde za Novu godinu, čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica!
Vozili smo se biciklom ili pješke, dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često strožiji nego sam zakon!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji svijeta. Naše generacije su dale najbolje pronalazače i naučnike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspijeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim!
I ti pripadaš toj generaciji?
Čestitam! Možda ćeš željeti podjeliti ovo s ostalima koji su imali sreće odrasti kao prava djeca, prije nego što su advokati, države i vlade počeli određivati kako treba živjeti !
Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali!
Pozdrav generacijo i živeli! svako od nas je anđeo sa samo jednim krilom, a letjeti možemo tek zagrljeni…
