Da li znate: Zašto kitimo jelku za Novu godinu?

Novogodišnja jelka je nezaobilazan ukras, ali da li znate zašto?, Foto: Profimedia.rs

Istorijska pozadina ovog rituala prilično je nejasna, te neki spisi navode da je riječ o starom paganskom običaju Rimljana, koji su vjerovali da u jelama obitavaju duhovi iz šume. Zato su u novogodišnjoj noći darivali jelke, kako bi odobrovoljili duhove. Poslije su počeli i da sijeku mlade jelke i da ih donose kući i tako je nastao ovaj običaj.

Druga teorija, pak, vezuje se za Isusa Hrista i njegovo rođenje, i njoj su najčeće skloni vjernici. Naime, ispred pećine u kojoj je Hristos rođen rasla su tri drveta – bor, kedrovo drvo i jela. Kada je božji sin rođen, bor mu je podario šišarku, kedrvo drvo mirišljave bodlje, a jela nije imala šta da da. Nije imala plod, i zato je zaplakala. Anđeo s neba se smilovao i podario joj zvijezdu, koju je jela zatim položila pred Isusa. Zbog toga se i danas često na vrh jelke stavlja upravo zvijezda.

Novogodišnja jelka, Foto: Profimedia.rs

Što se same simbolike tiče, često se naglašava da zimzeleno drveće simbolizuje život – i daje nadu da će zima proći, da će ponovo stići topliji, proljećni dani.

Međutim, što se istorijskih činjenica tiče, poznato je da je pionir u kićenju jelki bila Njemačka. Tamo se u srednjem vijeku jelka kitila crvenim jabukama, dok se u zapadnoj Njemačkoj jelka kitila kolačićima i svećama, kao simbolom Hrista kao vječne svjetlosti. Ritual se polako proširio po cijeloj Evropi.

Hitler sa novogodišnjom jelkom, Foto: Profimedia.rs

Ipak, prva zabilježena novogodišnja jelka nije bila u Njemačkoj, a dva grada se i danas svađaju oko toga kojem pripada ta čast. Talin u Estoniji i Riga u Letoniji prvi su gradovi koji su baš za novogodišnje i božićne praznike imali okićene jelke – prvi 1441., a drugi 1510. godine.

Prvi ukrasi su bili jestivi, a legenda kaže da je staklene ukrase prvi napravio jedan njemački duvač stakla – bio je veoma siromašan i tužan što ne može da kupi jestive ukrase. Zato je riješio da, ne bi li obradovao svoju djecu, ukrase napravi svojim rukama, onako kako najbolje zna – od stakla. Ukrasi su bili toliko zanimljivi da su oduševili sve i on se na kraju jako obogatio.

Novogodišnja jelka, Foto: Profimedia.rs

Stakleni ukrasi su se proširili po Evropi, a onda su stigli i do Amerike. Zahvaljujući Njemcima koji su stigli na prostore SAD-a, okićene su prve jelke u 17. vijeku. Azija se ovom trendu priključila u 19. vijeku, a što se naših prostora tiče – stvari, očekivano, nisu baš tako jednostavne.

Iako je danas kod nas najnormalnija stvar da za Novu godinu kitimo jelku, ne tako davno ovo nije bio naš običaj. Kod nas se tradicionalno za Božić siječe grana hrasta, takozvani badnjak, koji se unosi u kuću, a zatim i spaljuje. Jelke su masovno počele da se ukrašavaju tek pedesetih godina prošlog vijeka, a danas u većini domova oko praznika možete da vidite i badnjak i jelku.

(24 sata)