Tito je mrzio Svetog Nikolu

Poznato je da praznike uvek legitimišu vlasti i da su oni tu, baš kao što nam je objasnila i kustostkinja Muzeja istorije Jugoslavije, Ana Panić, “da slave ono što je na vlasti, pa su i Nova godina i drugi socijalistički praznici bili tu da zamijene one stare religiozne praznike poput slava, Božića, Uskrsa“. Zato je, u prvim godinama SFRJ, Deda Mraz bio osuđen kao boljševičko-klerikalna tvorevina jer je Josipa Broza Tita podsjećao na Svetog Nikolu, slavu koju uopšte nije volio.

Naime, Javne svetkovine su i te kako korišćene u svrhu promocije komunizma i slavljene “po partijskom zadatku” brisale su granice između ličnog i društvenog, a jedna od glavnih funkcija bila im je integracija. Nova godina, koja do Drugog svjetskog rata nije bila pretjerano popularan praznik među Jugoslovenima, trebalo je, kako nam je objasnila kustoskinja kustos MIJ-a, da u javnom životu SFRJ zamijeni dotadašnje obilježavanje Božića, ali i da vješto izbjegne podvojenost stanovništva različitih vjeroispovjesti i stvori osjećaj pripadnosti jednoj zajednici – mlađanoj SFRJ.

Naravno, kada jedan političko-društveni pravac ima za cilj brisanje vjerskih razlika, uz tu priču nikako ne može ići Sveti Nikola. Pitanje je samo kako je to maršal Svetog Nikolu povezao sa Deda Mrazom? 

– Zanimljiva je sama priča o etimologiji reči “Deda Mraz” i o njegovoj simbilici. Ona objašnjava zašto Tito nije simpatisao čikicu bele brade u crvenom kaputu. Naziv Deda Mraz, kako ga mi, zapravo, izveden je iz ruskog naziva “Ded morouz” i u nekadašnjoj paganskoj ruskoj tradiciji on je predstavljao kralja zime koji je išao od kuće do kuće, a njemu su ljudi darovali poklone, kao neku vrstu molbe da im hladna zima što bezbolnije prođe. A Deda Mraz, kakvog mi znamo iz dječijih filmova, sa dugom, belom bradom i crvenim kaputom nema veze sa tim “Ded Morozom”,  već sa “Santa Claus” -om, koji je verzija holandskog starog božanstva, povezanog sa Svetim Nikolom – objasnila je Ana Panić i dodala:

Tako da su to dijve struje koje su se spojile preko Koka Kole. Simpatičan dekica sa bradom i crvenom odjećom podsjeća na Svetog Nikolu koji, takođe, ima crvenu odjeću, dugu bradu i dijeli djeci poklone, dok je kralj zime uvijek bio u zelenom odelu i nikada nije bio tako debeo, već je predstavljen kao jedna mršava figura sa dugom, čak ni bijelom, već sivom bradom. Kralj zime nije dijelio poklone, njemu su ljudi davali darove u zamenu za bezbrižan zimski period – rekla je kustokinja Muzeja istorije Jugoslavije i dodala da je zbog toga u prvim posleratnim godinama Deda Mraz bio nepoželjan na Titovim proslavama Nove godine, a i među narodom.

Antifašistički front žena, koji je u Jugoslaviji bio zadužen za afirmaciju Nove godine je, po riječima Ane Panić, “išao na to da Deda Mraza zamijeni mlada djevojka, jer nova mlada država je stasavala i mlada djevojka je trebalo da simbolizuje i državu i Novu godinu.

– Naime, postojao i ceo scenario po kome mlada djevojka sreće staru godinu koja njoj priča o tome ko je bio dobar, a ko nije i kako je prošla ta prethodna godina. Zatim mlada djevojka, kao personifikaija novog društva dijeli poklone djeci, a u tom poslu je mogao i da joj pomaže stari partizan. Međutim, taj scenario se nikada nije ostvario – otkrila nam je kustoskinja.

Verzije Deda Mraza kao lika variraju među različitim kulturama, religijama i narodima.

Porijeklo ovog lika je iz starih religija germanskih i slovenskih naroda. Pokrštavanjem ovih naroda, njihova vjerovanja su kombinovana sa likom hrišćanskog episkopa Nikole.

U Holandiji i Belgiji, Sveti Nikola (Sinterklaas) ima pomoćnike koji se zovu Crni Petar (“Zwarte Piet” – na holandskom ili “Père Fouettard” – na francuskom).

Tradicija o svetom Nikoli ima mnogo paralela sa germanskom mitologijom, posebno sa bogom Odinom. Ovo uključuje bradu, šešir i koplje (danas štap) i torbu koju drže njegove sluge da uhvate nestašnu djecu. I Sveti Nikola jaše bijelog konja kao i Odin. Pisma od slatkiša koje Crni Petar daje djeci asociraju na Odinovo stvaranje runskih slova. Pjesme koje se recituju tokom proslave i pjesme koje pevaju djeci se posvećene su Odinu kao bogu poezije.

Vjerovanje da Deda Mraz ulazi u kuće kroz dimnjak može poticati od priče o Svetom Nikoli koji baca novac kroz prozor, a u novijoj verziji priče, baca novac niz dimnjak ako naiđe na zaključane prozore.

Tako da, nakon viševjekovnih vjerovanja i dovođenja u vezu Deda Mraza i Svetog Nikole – nije ni čudo što je i doživotnog predsjednika SFRJ simpatični dekica podsjećao na sveca.

(Telegraf)