„Zar nijesmo slobodni građani ove zemlje, zar se ne možemo slobodno šetati po svakom njenom dijelu?”

Svetom liturgijom u blizini drevne Crkve Svetog Jovana Preteče i Krstitelja Gospodnjeg u Svaču kod Ulcinja proslavljen je Ivanjdan – rođenje najvećeg rođenog od žene.

Liturgijom je načalstvovao protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski, koji je u besjedi poručio da je jedini način da postanemo prijemčivi za primanje blagodati Božije, da budemo u zajednici sa Bogom živim, da očistimo svoje srce i um od svake nečistote i grijeha, da se preporodimo duhom pokajanja, jer samo očišćeno i omiveno srce suzama pokajanja može primiti Boga u sebe.

Komentarišući razne poruke mržnje koje su se ovih dana mogle čuti iz različitih izvora, oko zabrane bogosluženja pravoslavnim vjernicima u Svaču, otac Slobodan je istakao da sveštenici i vjerni dolaze na temelje svoje državnosti i duhovnosti, sa ljubavlju i dubokim smirenjem, klanjajući se sjenima svih onih koji su ove svete hramove gradili i Bogu se molili. Takođe je sa posebnom ljubavlju i pažnjom govorio o komšijama, braći Albancima, koji ovdje žive i brinu se o svetinjama, sa porukom da se u ljubavi i slozi na ovo mjesto u budućnosti zajedno sabiraju, kao braća i prijatelji.

Govoreći o radosti današnjeg praznika, otac je podsjetio na čudesno začeće i rođenje Svetog Jovana Krstitelja od starih i bezdjetnih Jelisavete i Zaharije:

„Kad Bog hoće pobjeđuju se zakoni prirode, tako da je Gospod ovim divnim ljudima, prvosvešteniku Zahariji i Jelisaveti podario divno čedo, blagosloveni plod. Njih je odabrao da budu roditelji onoga koji će ići pred licem Gospodnjim i pripremati staze za dolazak obećanog Spasitelja svijeta.“

Govoreći o žitiju Svetog Jovana Krstitelja, čiji su glavni djelovi zapisani i u Svetom jevanđelju, otac Slobodan se posebno osvrnuo na način kako je ovaj Božiji ugodnik pripremao put Gospodu svome, pozivajući narod na pokajanje riječima: Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko.

„Taj poziv Jovana Krstitelja koji je gromoglasno uzvikivao u pustinji Jordanskoj čuli su njegovi savremenici, pa su pohrlili iz Jerusalima i ostalih gradova na obale Jordana da prime krštenje pokajanja“, rekao je otac i objasnio da taj poziv na pokajanje odzvanja kroz svu istoriju do danas i do kraja svijeta i vijeka.

Naglasio je da je predivan dan u kome slavimo rođenje Svetoga Jovana, dan kada se raduje Crkva zemaljska i nebeska, ali, nažalost, ova radost sabranih na ovom svetom mjestu, već drugu godinu za redom, biva pomućena.

„Pojavila se grupica ljudi koji, na svoju sramotu, pokušavaju da zabrane da se na ovome svetome mjestu sabiraju pravoslavni hrišćani, na ostacima hrama posvećenog upravo ovome prazniku. Da ovdje slave ime Božije i da se mole Hristu raspetome i vaskrslome za mir i blagostanje u svijetu, zdravlje i napredak svih ljudi koji žive ovdje i u okolnim mjestima i čitavoga roda ljudskoga“, kazao je otac i šaljući komšijama Albancima poruke mira i ljubavi.

Pojasnio je da zna da je to grupica ljudi jer se na ovome svetom mjestu već decenijama vjerni okupljaju i da sa dragim komšijama iz Vladimira i okoline nikada nije bilo nesuglasica, ni mrkoga pogleda, a kamoli ružne riječi sa obje strane, već da su svi zajedno učestvovali u proslavi ovoga praznika.

Ti ljudi, koji hoće da unesu nemir, kažu da smo mi ovdje stranci, istakao je arhijerejski namjesnik barski i zapitao: Zar možemo u svojoj zemlji biti stranci?!

„Zar nijesmo slobodni građani ove zemlje, zar se ne možemo slobodno šetati po svakom njenom dijelu? Mi nijesmo ovdje slučajno, poštujemo naše svetinje, jer ovaj drevni grad Svač je bila prijestonica Svetog Jovana Vladimira, našega prvoga velikoga vladara i svetitelja.“

U ovoj Crkvi Svetog Jovana Krstitelja, čiji su prvobitni temelji, po nalazima arheologa istoričara, iz 9. vijeka, krstio se Sveti Jovan Vladimir. U ovome gradu je stolovao i sa ovoga svetoga mjesta upravljao svojom zemljom kao mudri pastir ugledajući se u svemu na Hrista Gospoda:

„Upravo ovaj sveti Hram Rođenja Svetog Jovana Krstitelja je, kako su potvrdili istoričari i arheolozi,1300. godine obnovila Sveta kraljica Jelena Anžujska, supruga Svetoga kralja Uroša I Nemanjića. Dakle mi dolazimo ovdje, na temelje naše državnosti i duhovnosti. Ne da barjačimo, nego sa ljubavlju i dubokim smirenjem, klanjajući se sjenima svih onih koji su ove svete hramove gradili i Bogi se molili.“

Po njegovim riječima na taj način se nastavlja sveta nit hrišćanske službe – Svete liturgije – koja se ovdje služila kroz vjekove. U smutnim vremenima povremeno je bila prekidana a u poslednjim decenijama obnovljena. Vjerni se sabiraju na ovaj sveti praznik već duži niz godina i, kako je istakao prota Slobodan, uvijek sa istim ciljem: da ne zaboravimo svete pretke i spomen Svetoga Jovana Vladimira i ostalih naših vladara koji su ovdje stolovali, osveštane temelje, oltare i grobove koji se ovdje nalaze.

„Prenosim blagoslov Njegovog visokopreosveštenstva Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Amfilohija, koji je danas trebao da bude ovdje i donese ruku Svetog Jovana Krstitelja. Ali, pošto su nastale ove nepotrebne tenzije, vladika je odlučio da to ostavimo za narednu godinu.“

Otac Slobodan je kazao da su on i ulcinjski paroh Siniša Smiljić razgovarali sa predsjednikom opštine Ulcinj, koji im je prenio odluku Centra za arheologiju da je zbog izvođenja radova do decembra zabranjen pristup lokalitetu gdje se nalazi crkva.

Potvrdio je da su oni to obrazloženje prihvatili i dogovorili se da služe u podnožju hrama, a ako Bog da, kad se radovi završe, vjerni će se ponovo sabirati kod hrama:

“ I ako Bog da, naredne godine, kao što je Mitropolit obećao, za blagoslov ovome mjestu i svim ljudima koji ovdje žive, donijeće desnicu Svetoga Jovana Krstitelja Gospodnjeg.“

Protojerej-stavrofor Slobodan Zeković na kraju je još jednom uputio poruku mira braći, komšijama Albancima: „Bili smo dobre komšije i prijatelji i tako će ostati.“

Podsjetio je na provakacije i poruke mržnje koje su se poslednjih dana čule i plasirale sa mnogih strana, kao i da Mitropolija nije odgovarala na njih:

„Naš jedini odgovor je molitva, prizivanje blagoslova i pružanje bratske ruke ljubavi i poštovanja. Ponavljam, slobodni smo građani ove zemlje i ne može nam niko zabraniti da hodamo bilo kojim djelom ove zemlje, a ove svetinje ovjde jesu naše zajedničko blago. Ovdje sada žive naša braća Albanci i neka su Bogom blagosloveni. Oni se brinu o ovim svetinjama i neka tako i nastave. Ali ovo su i naše svetinje, isto kao i njihove, i ovdje umjesto razmirica i rasprava, treba da se bratski sabiramo i slavimo ime Božije i nastavimo da živimo kao braća i prijatelji“, poručio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski u Svaču.

Poseban blagoslov i radost danas su u Svaču bile čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog, koji posebnu blagodat od Boga ima, da iscjeljuje najteže bolesti, posebno karcinom.

Vjerni koji poste Petrovski post pristupili su Svetom pričešću, a nakon toga su se poklonili i cjelivali mošti Svetog Nektarija Čudotvorca.

Mitropolija