ŽIVE BEZ BEZ AUTOMOBILA I POLITIČKIH PARTIJA: Ovo je jedina feudalna država u Evropi, iako je feudalizam “ukinut” prije 15 godina

Ovdje konjske zaprege imaju primat. Traktori moraju da poštuju prednost. Automobili su zabranjeni. Stanovnici ne smiju da posjeduju keruše niti da uzgajaju golubove. Državom vlada vlastelin. Njemu pripada trinaesti dio svih transakcija nekretninama i jedini ima pravo da melje brašno.
To je samo dio pravila koja su odvajkada važila usred Evrope, na ostrvu Sark u jugozapadnom dijelu Lamanša, iz kompleksa anglonormandskog ostrvlja, bližeg francuskoj nego britanskoj obali.
Prije samo 15 godina, na današnji dan, bili su primorani da uvedu demokratiju, ali im je prva odluka demokratski izabranog parlamenta bila da ostave vlastelina na vlasti, sačuvaju feudalno uređenje i zadrže upotrebu najvećeg broja pravila koja vuku iz daleke tradicije! Feudalizam je, tako, u mnogim segmentima i dalje ostao na snazi. Nije aboliran, već je, donekle, osavremenjen. Zato se kaže da je Sark, i dalje, jedina feudalna država u Evropi.
S pripadajućim ostrvom Breku, uz Gernzi čiji je dio i ostrvo Herm, i Olderni, spada u grupu autonomnih teritorija, i prava je država u državi, kao jedan od krunskih posjeda Velike Britanije. Ima svoju zastavu, upravu, pravila, a ujedno važi i za poreski raj. Ovdje se ne plaća porez na dohodak, kapital ili nasljedstvo. Ne postoji ni PDV. Jedini veći izdatak je godišnja taksa na kuću, u prosjeku između 1.000 i 4.000 funti, s maksimumom koji iznosi 13.500. Plaća se i godišnji porez na bicikl, u visini od 11 evra.
Uz bicikl, traktore i konjska kola, dozvoljeni su, u posebnim slučajevima, odnedavno, i mali električni automobili za osobe koje se teško kreću, ili za obilazak posjeda. I, to je sve.
Rezident Sarka može da se postane kupovinom ili izjamljivanjem kuće uz posjedovanje evropskog, britanskog, irskog ili švajcarskog pasoša. Poslije pet godina, može da se traži i državljanstvo. Od “bregzita”, situacija je malo komplikovanija, pa je pride potrebna i boravišna viza. Zbog pogodne poreske klime, potražnja je velika, pa kuće ovdje koštaju u prosjeku između 350.000 i pola miliona evra.
Mnogo toga je ovdje kao da je neko vratio kalendar vjekovima unazad. Nemaju tekuću vodu, ali ni političke partije, putevi nisu asfaltirani, dok namjernike u minijaturnoj luci čeka “traktobus”, traktor s prikolicom, i razvozi ih po ostrvcetu površine tek nešto veće od 5 kvadratnih kilometara.
Sark ima status države još od 1565. godine. Specifičnost vuče još kada je Vojvoda od Normandije Vilijem Prvi 1066. osvojio Veliku Britaniju i postao britanski kralj, pa samim tim i ostrva oko Gernzija. Kasnije, francuski kralj Filip Avgust 1204. osvaja Normandiju, ali ne i pomenuta ostrva koja su bila meta stalnih sukoba Francuza i Engleza, zbog čega su stanovnici pobjegli, a nastanili se pirati.
Engleska kraljica Elizabeta Prva konačno je sredinom 16. veka riješila da zavede red na ovoj teritoriji, pa je ponudila vlastelinu ostrva Džerzi, još jednog kraljevskog posjeda u Lamanšu, da preuzme i Sark, pod uslovom da odredi 40 oružanih branilaca. On je to i učinio, podijelivši ostrvo na isto toliko posjeda. Tako je oformljena skupština s 40 zemljoposjednika koja je postojala sve do 2008. godine. Vlastelin je zakup britanskoj kraljici plaćao 50 šilinga, 20 kilograma pšenice i 2 kokoške. Cijena se od tada nije menjala: i danas, godišnja renta iznosi tačno 1,79 funti!
Prava mala revolucija je nastala kada su pripadajuće ostrvce Berku 1993. kupili blizanci Dejvid i Frederik Berkli i na njemu sazidali odistinski dvorac. Prebogata braća, rođena 1934, u čijem vlasništvu su tada između ostalog bili “Dejli telegraf” (još ga danas drži Frederik, Dejvid preminuo 2021) i londonski hotel “Ric”, s bogatstvom procijenjenim na 7 milijardi funti, riješila su da otcijepe Berku od Sarka. Napravili su čak i zastavu. Ali, to im nije pošlo za rukom. Onda su htjeli da svrgnu vlastelina, nudili su dva miliona funti, ali ni to im nije uspjelo.
Ali, oni su odlučili da ostave ne samo vlastelina, već i niže feudalne činove – senešala, odnosno vojvodu vrhovnog suda, predstojnika i konetabla tj. glavnog zapovjednika. Vlastelin je ostao gazda, a i danas ima pravo veta na odluke skupštine. Tu nasljednu funkciju sada obavlja Kristofer Bomon (66), koji iz vlastelinskog dvorca vlada od 2016, kada je preminuo njegov otac Majkl. Odgovara samo britanskoj kruni koja Sarku obezbjeđuje sigurnost i međunarodno zastupanje. Od sredine 16. vijeka, na čelu Sarka promijenilo se tek nekoliko porodica.
Braća Berkli su mislila da će moći da modernizuju Sark, ali uzalud. Pokupovali su silne nekretnine, četvrtinu zemljišta i polovinu trgovina, tri od šest postojećih hotela, pab i dobar dio komercijalne ulice, zasadili čak i vinograd na 11 hektara zbog čega su mještani 2010. organizovali prvi štrajk u istoriji ostrva, a bacili čak i jednu paklenu mašinu u njihovo dvorište, zato što su izmijenili botaničku strukturu, istakavši napise “Hoćemo mlijeko, a ne vino”.
Pare Berklijevih nisu mogle da doakaju vlastelinu. Lokalna skupština koju su izdejstvovali pred Evropskim sudom za ljudska prava nikako da Frederiku dozvoli da iskopa podzemni podrum za skladištenje vina.
NA Sarku mještani imaju pravo da bez pitanja sjednu za volan tuđeg traktora. To se objašnjava time da nemaju gdje da pobjegnu. Obično obavljaju po više zanimanja, pa isti čovjek tako svira orgulje u crkvi, vatrogasac je i ubira lokalni porez. Na ostrvu se nalaze i dvije banke. Imaju zatvor s dvije ćelije i dva policajca. Za teže zločine zadužena je vlast u Gernziju. O zdravlju brine jedan ljekar, dok teže slučajeve prebacuju u Gernzi ili Francusku. Postoji i škola za djecu do 13 godina, ali može da se uči i od kuće. Ovdje se govori engleski, ali sebe ne smatraju Englezima. Nisu ni dio Velike Britanije. Nazivi su često na francuskom jeziku. Ni vlastelina ne zovu lordom. Na francuskom se obraćaju i na sudu. Kad izađu pred sudiju, kleknu, najprije triput zaredom izgovore čarobnu riječ “haro”, a onda i Očenaš.
Izdašna priroda
Sark izdaleka djeluje kao nepristupačna strma stijena koja izranja iz sivog mora, ali je klima izuzetno izdašna. Ovdje uspijeva više od sedamsto rijetkih botaničkih vrsta. Krajolik je božanstven, a dva dijela ostrva spaja uska staza nad provalijom na kojoj se tek odskora nalazi ograda.
S puškom na prijesto
Izvjesni Andre Gard, Francuz, nezaposleni nuklearni fizičar, pokušao je 1990. da izvrši atentat na vlastelina, smatrajući da mu po nasljednoj lozi pripada prijesto. Naoružao se poluatomatskom puškom i ponio dvjesta metaka, ali su dva policajca s ostrva uspjela da ga spriječe i uhpase.

Foto: Printskrin, Vikipedija Vlastelinov dvorac

Foto: Printskrin, Vikipedija Svetioinik

Foto: Printskrin, Vikipedija Luka
(Novosti)