ĆETKOVIĆ: Neka Radonjić i Dobrović kažu zbog čega su na listi “zaslužnih” za stanove Glavnog grada

Mještanin Botuna Milan Ćetković, nosilac medalje zasluga za narod, javno pita kojim djelima i činjenima su predsjednik Gradske opštine Dušan Radonjić i njegov prethodnik Čed Dobrović postali zaslužni građani i dobili stan od Glavnog grada. Ćetković je 4. aprila 1984. godine, zbog spašavanja petočlane pećke porodice odlikovan medaljom zasluga za narod SFRJ.
Ćetković je 4. aprila 1984. godine, zbog spašavanja petočlane pećke porodice odlikovan medaljom zasluga za narod SFRJ.
-Nemam ništa protiv Radonjića i Dobrovića, ali ne znam čime su zaslužili da budu zaslužni građani Podgorice i da dobiju stanove. Nijesu oni jedini. Na onim spiskovima ih ima mnogo za koje zaista ne znam šta su to uradili da bi bili zaslužni građani – rekao je Ćetković.
Milan Ćetković je povodom ovoga tražio prijem kod gradonačelnika Podgorice Slavoljuba Stijepovića. Međutim, Stijepović ga nikada nije primio na razgovor. Zatim se obratio Đorđu Suhihu, predsjedniku Skupštine Glavnog grada.
-Migo mjesec dana nije našao za shodno da me primi na razgovor, a Suhih je to odmah uradio. Ponio sam svu dokumentaciju i obećao je da će nešto uraditi i da će se javiti. Očekujem njegov poziv. Ne tražim im ništa. Ako smatraju da mi treba nešto dati, neka mi daju. Mogli su mi se samo zahvaliti, ako ne što drugo – kaže Ćetković.
Ćetković se prisjetio januara 1984. godine. Tada je bio vozač Vlade Crne Gore. Dobio je nalog da goste poveze u mjesto Grmija kod Prištine.
-Kad sam se vraćao uveče, oko jedan sat poslije ponoći, padao je snijeg, i u mjestu između Rožaja i Berana vidio sam sa lijeve strane crvena svijetla. Zaustavio sam se na desetak metara odatle. Vratio sam se i vidio auto pećkih tablica kako je probilo ogradu mosta i visi nad rijekom. Čuo sam plač djece. Vratio sam se u rikverc i uperio farove u njih. Bio je to „fiat 125”, oboje zadnjih vrata bilo je zaglavljeno u ogradi i nijesu mogli da izađu. Na prednja vrata nijesu mogli, jer bi pali u rijeku. Zadnja šoferšajbna je bila pod snijegom. Popeo sam se na haubu i dizalicom polomio stakla i izveo troje maloljetne djece. Najstarije je imalo deset godina– priča Ćetković.
On kaže da je porodica tražila da ih prebaci u Rožaje kod prijatelja Maša Kalača.
-Tamo sam ih ostavio i vratio se za Podgoricu. Nikome nijesam ispričao šta mi se desilo. Zapamtili su da sam vozio „mercedesa” registarskih oznaka TG 01-45, tako da su sjutradan došli sa Kalačem. Tražili su prijem kod sekretara vlade Slobo Jovovića koji ih je primio. Pozvali su direktora voznog parka. Došli su Vukašin Bojanić i Vojo Peruničić i ja. Oni su obavijestili sve medije kosovske i naš jedan koji su danima pisali o tome. Na predlog predsjednika Crne Gore Veljka Milatovića komisija za odlikovanje pri kabinetu predsjednika Crne Gore poslala je predlog predsjedništvu SFRJ i predsjednik Jugoslavije me je 4. aprila 1984. godine odlikovao Medaljom zasluga za narod. Uručili su mi je na prijemu u vili Gorica – kaže Ćetković.
Ćetković je 2003. godine pitao tadašnjeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugošu ima li zbog te medalje ikakvih privilegija.
-Pitao sam ga da mi poklone plac na kojem je bila velika deponija koju sam očistio. On je tada rekao, možda u šali, ali nasmijao se i kazao Ćetkoviću to je vjerovatno zastarjelo odlikovanje. Pa me sad baš zanima koje to odlikovanje imaju Radonjić i Dobrović i svi oni zaslužni građani sa spiska koji su dobili stanove – pita Ćetković.
Milan Ćetković je veliki protivnik gradnje kolektora u Botunu.
-Kada je ta inicijativa bila aktuelna bio sam jedan od najbučnijih Botunjana. I mislim da su mi i Mugoša i Stijepović zbog toga uskratili neke privilegije. Međutim, ja pripadam vladajućoj partiji i neću je mijenjati, ali biću protiv izgradnje kolaktora i opet ću biti najbučniji, pa neka me košta – smatra Ćetković.
(Dan.co.me)