Nevjerovatna sudbina Zvezdinog golmana: Rekli su da će živjeti kao biljka, a on je dokazao da čuda postoje

– Vraćao sam se u Srbiju iz Belgije, a na autoputu kroz Njemačku promašio sam skretanje za Keln. Društvo mi je pravio Milan, otac fudbalera Gorana Lovrea. Usporio sam kako bih vidio na karti kako da se vratim na željeni put. Međutim, za tren su svjetla kamiona obasjala unutrašnjost automobila, začuo se ogroman prasak, a potom je nastupio mrak, tišina… – ovako svoju priču Zvonko za počinje “24 sata”.

Kamion se zakucao u njegov automobil. Dok je otac fudbalera Lovrea zadobio lakše povrede, Zvonko je bio u kritičnom stanju: 12 dana kome, brojne povrede ekstremiteta, kičme, organi su počeli da mu otkazuju…

– Nakon 12 dana sam se probudio. Osjećao sam se, jednom rječju, normalno. Ljekare je iznenadilo da sam uopšte živ, da sam se izvukao. Postavljali su mi pitanja na koja sam sasvim normalno odgovarao, rekli su da me je moje jako sportsko srce i tijelo ostavilo u životu. Da sam konzumirao alkohol ili da sam pušio, velika je vjerovatnoća da bih se ugušio u komi – objašnjava bivši golman i dodaje da se u jednoj sekundi njegov život potpuno promijenio.

Zvonko se pita kako je do nesreće moglo da dođe, s obzirom na to da u 99 odsto slučajeva do nesreća dolazi zbog brze vožnje, a ne spore.

– Nisam pošteno ni krenuo na put, prešao sam tek 50 kilometara, a dogodila se nesreća. Nisam bio umoran, niti je pao mrak, ipak sam jako dobro poznavao taj dio puta, prolazio sam tuda hiljadu puta – kaže Zvonko.

Nakon završetka boravka u bolnici, ljekari su Zvonka poslali na rehabilitaciju u Ribarsku banju, ali bez neke pretjerane nade da će uspjeti da se izbori sa povredama koje je zadobio prilikom nesreće. Šanse da ne provede život kao biljka bile su jako male.

Zvonko Milojević, Foto: Privatna arhiva

–  Kada bi me isti ti doktori danas vidjeli, pocijepali bi svoje diplome. S obizom na to da su mi prognoze bile jako loše i da su rekli da ću biti kao biljka, ja sam se ipak dosta oporavio. Mogu da sjedim, jedem, pričam, a čak vozim i automobil koji sam dobio od svojih prijatelja iz kluba – ističe on.

Njegovi prijatelji, bivši saigrači sa kojima je 90-ih godina igrao na “Marakani”, poklonili su mu novi automobil sa ručnim komandama, a kako kaže, kao da se ponovo rodio.

– Bez problema prelazim hiljade kilometara, mogu sam da putujem, ne plašim se ni puteva ni kamiona – objašnjava Zvonko.

Bivšem golmanu jako nedostaje fudbal, navijanja, borba, ali kako kaže, mora da se ide dalje i mora da dominira pozitivost.

I nakon devet godina od nesreće, vozač kamiona koji je pri velikoj brzini udario u automobil kojim je upravljao Milojević i zapečatio mu sudbinu, ni dan danas nije kažnjen.

– Sud je presudio da sam ja djelimično kriv jer sam bio u traci gdje je bilo dozvoljeno 80 kilometara na sat, a ja sam bio ispod dozvoljenog – zaključuje bivši golman.

Zvonko kaže da je i dan danas sa svima iz svojih bivših timova u kontaktu i da su od prvog dana uz njega. Što se tiče same situacije u srpskom fudbalu, Zvonko ističe da je on u odličnom stanju.

– Drago mi je što se sve više pojavljuju mlađi fudbaleri, ipak na mlađima svijet ostaje. Dolazi nova generacija koja pokazuje kvalitet – kaže bivši golman.

I dan danas voli da odgleda dobru utakmicu i da navija, nedostaje mu – ipak je fudbal bio i ostao njegov život.

(24 sata)