Engleska u poslednjoj sekundi zakazala finale sa Španijom

Holanđani su preplavili Dortmund, u pojedinim momentima sigurno i obarali rekord kada su decibeli i navijačke pjesme u pitanju, ali nisu uspjeli da pomognu svojim ljubimcima koju su poraženi, i to poslije preokreta od Engleske 2:1. Gordi Albion je treći put u nokaut fazi iz minusa stigao do pobjede i zakazao veliko finale sa Španijom u Berlinu u nedjelju, 14. jula, od 21 čas.

Jedan od momenata kada je svaki gledalac na čuvenom Vestfalenu morao da stavi ruku makar na jedno uho, bio je gol za vođstvo Holanđana i to kakav pogodak Ćavija Simonsa u 7. minutu. Fudbaler PSŽ-a koji je prošlu sezonu proveo u RB Lajpcigu je prvo ukrao loptu Deklanu Rajsu, a onda u padu šutrao sa 20-ak metara. Pikford je bio nemoćan. Nakon gola letjele su čaše sa pivom i vodom na tribinama.

Nisu Englezi mnogo očajavali, napadali su nakon primljenog gola, a nakon ne toliko obećavajuće akcije lopta je došla do Kejna, pucao je snažno i malo iznad prečke.

Vidjelo se da je imao kontakt sa Damfisom, sudija Cvajer pozvan iz VAR sobe da pogleda snimak i nakon toga je dosudio penal – siguran upravo Kejn za 1:1 u 18. minutu, njegov 15. gol na velikim turnirima, čime je najbolji u istoriji Engleske.

Milimetri su dijelili Englesku od preokreta u 23. minutu – Foden je prvo previše petljao, driblao u petercu, potom i uspio da šutne ali je loptu bukvalno na gol liniji zaustavio Damfris.

Nakon nekoliko opasnih napada Engleske velika šansa za Holandiju i to nakon pola sata igre. Damfris je poslije kornera bio najviši u skoku i glavom je pogodio prečku, tačno ispod čuvenog žutog zida koji je večeras bio obojen u narandžasto.

Tresao se i okvir gola Holandije i to već u sljedećem napadu – Foden se namjestio na lijevu nogu, oprobao udarac sa oko 20-ak metara i pogodio stativu u 32. minutu. Nije djelovalo toliko opasno sa tribina, ali je lopta imala veliki efe i umalo je završila u mreži.

Nije prestajala podrška i jednih i drugih navijača do kraja prvog perioda, ali uz tri minuta nadoknade nije bilo ozbiljnijih prilika pa je ostalo na poluvremenu 1:1.

Potrajalo je vraćanje dobrog dijela navijača na startu drugog dijela, sve do 55. minuta – reklo bi se da su to oni ne toliko strastveni ljubitelji fudbala. Mada, ništa važno nisu ni propustili.

Prva situacija vrijedna pomena u 65. minutu – kao da su to osjetili navijači Holandije i krenuli pjesmu prije prekida koji je izveo Ferman, na ivici peterca bio je Van Dajk, pokušao donjim dijelom kopačke, ali ne toliko dobro da savlada Pikforda, odbio je golman Engleske u korner.

U 78. minutu nakon perioda mirnije igre bez mnogo uzbuđenja opet je zaprijetila Holandija – Simons je pokušao sa desetak metara, ali pravo u ruke Pikforda.

Holanđani su preživjeli u 80. minutu – Saka je nakon duže akcije zatresao mrežu, ali je ipak dosuđen ofsajd, a to su navijači Holandije opet znali da proslave bacanjem čaša piva.

Uslijedili se nešto opasniji napadi Engleske, prolazila je lopta kroz petarac, šesnaesterac, ali niko nije natrčavao na te lopte.

Sve do isteka 90. minutu, kada je eksplodirao stadion u Dortmundu. I to nakon akcija zlatnih rezervi Gareta Sautgejta, koji je u 81. minutu izveo iz igre dva simbola ekipe, Harija Kejna i Fila Fodena, a ubacio Olija Votkinsa i Kola Palmera.

Vezista Čelsija je sjajno ubacio loptu u prostor, a napadač Aston Vile iskosa sa 10-ak metara pored nemoćnost Stefana de Fraja i Barta Ferbrugena pogodio “malu mrežu” za erupciju oduševljenja i suze “narandžastog zida”…

(RTCG)