Velika ispovijest Novaka Đokovića o bombardovanju: Pjevali su mi rođendansku pjesmu, a onda je avion počeo da ispušta bombe!
Najbolji teniser svijeta Novak Đoković u intervjuu koji je dao novinaru Džeju Šetiju ispričao je detalje vezane za NATO bombardovanje 1999. godine. On je otkrio kako je izgledao taj period njegovog života.
– Od 91, 92. pa sve do 2000. imali smo embargo. Borili smo se za hljeb i mlijeko i ostale najneophodnije stvari za preživljavanje. Onda je, 1999. godine, Srbija bila bombardovana dva i po mjeseca bez prestanka, svake noći i svakog dana. Moja porodica i ja smo se dva i po mjeseca budili tokom noći zbog sirena, aviona koju su nas prelijetali. Bilo je poražavajuće i zastrašujuće. Najgora stvar koju sam ikada vidio – počeo je Novak svoju ispovijest.
– Bilo je užasno vidjeti avione koji vam iznad glave bombarduju bolnice i sve ostalo. Mnogi nevini ljudi su umrli, a zahvalan sam što ja nisam izgubio nikog bliskog, iako znam ljude koji su izgubili sebi bližnje i to je ožiljak koji ću nositi do kraja života. Sjećanja će ostati sa mnom do kraja života – rekao je Đoković.
– Na početku sam osjetio ono što je i većina našeg naroda – želio sam osvetu. Ko su oni da bombarduju nevine ljude? Šta se dešava? Imao sam 12 godina i sjećam se da sam se na dan rođendana krio u skloništima i smo rekli da ćemo se, poslije nedjelju, dvije skrivanja, vratiti normalnom životu i to je bilo to. Da nas neće zanimati šta će se desiti jer – ako nas pogode, šta mi tu možemo? Tako da, sjećam se da sam 12. rođendan proveo sa prijateljima igrajući tenis. Tada nismo išli u školu, tako da je to bilo super!
– Pjevali su mi rođendansku pjesmu, a ja se jasno sjećam slike aviona koji svugdje ispuštaju bombe. Bilo je užasavajuće, ali sam se u isto vrijeme osjećao kao da odrastam i u tome su mi dosta pomogli roditelji – otkrio je Novak.
– Ne možemo da sudimo cijeloj naciji zbog odluka pojedinaca, grupa, institucija ili koga god da je odlučio da sprovede bombardovanje u djelo i ubije nevine ljude. Ne možemo da sudimo ljudima zbog toga. Vi želite da oprostite njima, ali to jednostavno ne može da se zaboravi. Sa neke svjetlije strane, to (bombradovanje) me je natjeralo da budem dosta zahvalan u životu – dodao je najbolji teniser svijeta.
– Pričao sam prije neki dan sa bratom i ženom o tome šta je na nas ostavilo najveći utisak iz tog iskustva. Za mene je to bilo hiljade ljudi koji su se okupili na najbitnijim mostovima našeg grada kako bi ga zaštitili, noseći majice sa metama na njima i obojenim glavama, pjevajući pjesme i uživajući. Oni su na taj način pokazali da onima koji su bacali bombe da su oni meta i da štite most i grad. Time su pokazali da ako žele da ga sruše, moraju prvi da prođu preko nas. Mislim da je ta moć jedinstva, upornosti i snage bila predivna – zaključio je Đoković.
