Životna lekcija
“Dva brata su živjela na susednim farmama i posvađali su se. U poslednjih 40 godina bila je to prva ozbiljna svađa. U tih 40 godina braća su živjeli jedan pored drugog, voljeli se i pomagali.
Međutim, odjednom se ta idila pokvarila. Sve je počelo od malog nesporazuma koji je vodio do velike svađe i grubih riječi poslije kojih su uslijedili mjeseci ćutnje. Jednog jutra, neko je pokucao na vrata starijeg brata. Otvorio ih je i ugledao čovjeka sa stolarskim alatom.
”Tražim posao. Možda bi se ovdje na tvojoj farmi mogao naći neki poslić za mene?”, upitao ga je čovjek.
”Da. Znam šta bi mogao da napraviš za mene. Vidiš onu kuću s druge strane potoka? Tu živi moj susjed, zapravo, mlađi brat. Prošlog mjeseca je između nas bila livada, ali je on nešto kopao od rijeke do tu i sad je između nas potok. To je napravio kako bi mi napakostio, ali vratiću mu ja… Vidiš ona debla pored štale? Hoću da mi napraviš ogradu od dva metra da više ne vidim ni njega, ni njegovu kuću”, odgovori stariji brat.
Stolar reče: ”Sve mi je jasno. Daj mi bušilicu i vidjećeš kako ću to sjajno napraviti”. Stariji brat je otišao do grada, stolaru je dao potrebni materijal i otišao. Cijelog dana vrijedno je radio…
Kada se predveče stariji brat vratio, stolar je završio posao, ali je bio zapanjen! Ograde uopšte nije bilo. Stolar je napravio most koji je spajao dvije obale potoka. Bio je to prelijep most, a sa njegove druge strane mu se približavao njegov mlađi brat širom raširenih ruku.
”Stvarno si sjajan čovjek kada si napravio most poslije svega što sam ti rekao i napravio”, rekao je mlađi brat. Braća su stajala svaki na svojoj strani mosta, pa su polako krenuli jedan drugom u susret, susrevši se na sredini. Vidjeli su da stolar podiže svoju kutiju sa alatom i kreće.
”Hej, pričekaj! Ostani par dana kod nas, ima još puno stvari koje bi mogao napraviti”, reče stariji brat.
”Vrlo rado,” reče stolar ”ali moram napraviti još puno mostova….”
(Stil)
