DOKAZ BOŽJEG PRISUSTVA: Blagodatni oganj je jedno od najvećih čuda Gospodnjih

Novinar Hadži Petar Pašić opisao je svoje iskustvo sa Hristovog groba u Jerusalimu, na Veliku subotu. Prenosimo ga integralno.

Blagodatni oganj uvijek se čeka na istom mjestu i u isto vrijeme – u crkvi Vaskrsenja Isusa Hrista odnosno Grobu Gospodnjem, na Veliku subotu prije podne, a silazi i pali se jedino pravoslavnom patrijarhu. Dok smo s oduševljenjem gledali i držali dokaz prisustva samog Boga, neopisiva toplota obuzimala je čitavo tijelo, a osjećaj je bio jedinstven, neponovljiv.

Blagodatni ili Sveti oganj jedno je od najvećih čuda i tajni Gospodnjih koje običan čovjek može da vidi i doživi!

On je očigledan dokaz prisustva Božjeg.

U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja – koji je monumentalna crkva, a Grob Gospodnji (naziva se još i Kuvuklija) nalazi se u njoj i praktično je crkva u crkvi – pored policije i vojske, red i ceremonijalne obaveze izvršavaju zvanični čuvari Hristovog Groba – Kavasi (Gavazi), Turci Seldžuci potomci najstarijih čuvara Groba, rodom iz Konstantinopolja (Carigrada), neprekidno iz dvije porodice već više od 250 godina.

Pretres patrijarha

Saborni hram se otvara na Veliku subotu u 10 sati, a sat kasnije komisija sastavljena od gradskih vlasti – načelnika policije i predstavnika Ministarstva za turizam grada Jerusalima i crkvenih predstavnika pravoslavnih Grka i monofizita Jermena i Kopta, u cijeloj Sabornoj crkvi Hristovog Groba gasi sva svjetla, svijeće i kandila, kojih samo u Kuvukliji ima preko stotinu. 

Zatim se Kuvuklija pregleda da ne bi ostao neki predmet kojim bi mogla da se upali vatra. Na mermernu ploču Groba članovi komisije ostavljaju komade vate, neupaljeno kandilo i patrijarhov molitvenik sa zlatnih listićima, a ulaz zapečaćuju ogromnim voskom ispod koga su vrata zavezana sa bijelom trakom u obliku slova H. 

Oko 13.00 časova dolazi patrijarh Jerusalima i cijele Palestine, otac Sionske crkve sa velikodostojnicima u litiji. Ova svečana litija obilazi tri puta oko Kuvuklije uz pojanja “Voskresenije tvoje Hriste Spase”, i “Svjete tihij”, poslije čega patrijarh blagosiljajući narod, predaje žezal svojim pomoćnicima, skida mitru, sakos i omofor ostajući samo sa epitrahiljom, u stiharu, pojasu i narukvicama.

Ulaskom u Hristov Grob, patrijarh klekne lagano prelazeći vatom po mermernoj ploči Groba, izgovarajući pravosvešteničke molitve za dolazak Blagodatnog ognja.

Pored njega su pripremljena četiri snopa od po 33 sveće, što simboliše broj godina koje je imao Hrist kad je raspet.

U paraklisu Anđela, na samom ulasku u Hristov Grob, je i jermenski predstavnik, i to na metar i po, kontrolišući da slučajno patrijarh sam ne upali svežnjeve svijeća. Ovo nepovjerenje ide u prilog tome da Blagodatni oganj zaista dolazi, ali samo pravoslavnom patrijarhu! 

Plamen se spušta niz crkvu

Prilikom našeg hadžiluka u Svetu zemlju, o Vaskrsu 2004. godine, koji je tada bio 11. aprila, na Veliku subotu crkva Vaskrsenja bila je prepuna naroda iz svih krajeva svijeta.

Sa svežnjevima od 33 bijele svijeće u rukama jedni kraj drugih stajali smo mi Srbi, zatim Rusi, Grci, pravoslavci, katolici… hrišćani iz čitavog svijeta. Iako ogromna, crkva Vaskrsenja ipak je bila premala za sve one koji su htjeli unutra. Oni koji su već ušli bili su pravi srećnici! 

Uzbuđenje među vjernicima bilo je posebno. Svi su se tiskali, želeći da budu što bliži crkvi Groba u kojoj se nalazio tadašnji patrijarh jerusalimski Irinej Drugi. Nas sedamsedetak vjernika iz Srbije, koji smo doputovali u organizaciji “Dobročinstva”, stajali smo tridesetak metara od Kuvuklije, sa visoko podignutim svijećama, očekujući da će se baš nama, kao što se to ranijih godina događalo pojedinim vjernicima, kako se pričalo, direktno spustiti Blagodatni oganj. 

Dok se patrijarh molio u Grobu, mi smo skrušeno stajali i na molitveno tih način pjevali pjesme i uznosili molitve Isusu Hristu i Presvetoj Borodici. Za razliku od nas, pravoslavni Arapi, Palestinci i monofiziti Jermeni očekivali su silazak Ognja udarajući u talabase, pjevajući i igrajući.

Poslije dvadesetak minuta, iznenadna bijela svjetlost munjevito se spustila na svodove Kuvuklije a naše uzbuđenje dostiglo je vrhunac. Platinasto-bijela ognjena nit, u vidu munji spustila se kroz kupolu Saborne crkve, parajući vazduh, brzinom ipak dovoljnom da ljudsko oko može da je registruje.

Neopisiva radost vjernika

Blagodatni oganj je stigao! Munja se razlivala neviđenim sjajem, završivši u Grobu Gospodnjem.

Poslije nekoliko sekundi sa visoko uzdignutim svijećama, koje su gorjele punim plamenom, iz Groba je ponosno izašao patrijarh Irinej, zahvaljujući Bogu na blagodati i upućujući prisutnima blagoslov. Od patrijarhovih svijeća uzimali smo plamen jedni od drugih i oganj je za tili čas već bio na svim svijećama u crkvi. 

Dok smo s oduševljenjem gledali i držali dokaz prisustva samog Boga, neopisiva toplota obuzimala je čitavo telo, a osjećaj je bio jedinstven, neponovljiv… 

Hram je ličio na ogromnu buktinju, radosni pokliči odjekivali su crkvom a masa se u jednom trenutku zalelujala, ali se niko nije opekao. Kažu i da ne može ništa da izgori ako se Ognjem upali! U to su se uvjerili i oni malo prisebniji iz naše grupe koji su se nekoliko puta “umili”, prelazeći plamenom po licu i rukama. Posle su nam prepričavali da nisu osjetili nikakav bol! Nama ostalima, koji se toga nisu sjetili, i sam boravak u crkvi Vaskrsenja bio je događaj koji ćemo svakako pamtiti čitavog života. 

Kasnije se Oganj brzo raznese po Jerusalimu i po cijeloj Svetoj zemlji. Tokom čitave godine kandila i svijeće na Časnim trpezama pale se i gore ovom čudesnom vatrom. Posebno je zanimljivo da do sada nije zabilježeno da se Oganj nije spustio u Grob Gospodnji.

Svjedočanstvo na stubu 

Ostalo je zapisano da su mnogi željeli ovu blagodat Božju ali su je dočekivali samo pravoslavni patrijarsima i njima se jedino palila!

Tako su krstaši Latini 1101. godine poželjeli od svojih poglavara da izmole Blagodatni oganj. Poslije dvadeset i više sati bezuspješne molitve na Hristovom Grobu, napokon, odstupiše na sam dan Vaskrsa. Ali, kada je u Grob ušao pravoslavni patrijarh, Blagodatni oganj se pojavio za nekoliko minuta. 

Takođe, u srednjem vijeku nepravoslavni uticajni Jermeni, željeli su da i njihovi poglavari izmole Boga za Oganj. Tada je pravoslavni patrijarh Sofronije bio istjeran iz Groba zajedno sa vjernicima, a jermenski poglavar ostao je u Grobu, moleći se sa suzama.

Međutim, Blagodatni oganj prođe kroz Hristov Grob, probi spoljašnji stub crkve i patrijarhu Sofroniju naočigled svih zapali pripremljene svijeće! Jedan Turčin, koji je tada stajao visoko na Sabornoj crkvi, videći da iz ogromnog stuba izbija veliki plamen koji pravoslavnom patrijarhu pali svijeće, u ushićenju je skočio sa crkve i ostao nepovrijeđen. 

Svi koji ulaze u Sabornu crkvu Hristovog Vaskrsenja mogu i dan-danas da primijete taj progjoreli lijevi stub, koje kao svojevrsno svjedočanstvo potvrđuje čudo Božje!

Hadži Petar Pašić/ Kurir