Home / NOVOSTI / Društvo / PODGORICA: Bane: Postao sam vojnik dijabetesa

PODGORICA: Bane: Postao sam vojnik dijabetesa

“Zamislite 11-godišnjaka koji više ne smije da jede ono što voli, koji ne smije da pije ono što voli, koji mora tri puta dnevno da prima injekcije (koje su mi tada izgledale najstrašnije na svijetu), bar dva puta mjesečno zaglavi u bolnici i nema pojma šta mu se dešava. Bilo je strašno, ali zahvaljujući roditeljima, naučio sam da živim sa tim”.

Moja borba sa dijabetesom je čitav moj život. Ponekad kažem da i ne pamtim vrijeme bez njega. Ipak, sjećam se početaka bolesti, iako sam imao samo 11 godina, počinje svoju priču Bane iz Podgorice. Dijabetes tip 1 otkriven mu je kada je bio u petom razredu osnovne škole. A sve je počelo krajnje dramatično – komom.

“Moji roditelji su bili veoma zaposleni. Majka je kasnije pričala kako je više puta primjetila da sam često žedan i da veoma, veoma često mokrim. To je trajalo tek nekih 10-ak dana. Pripisala je to problemima sa bešikom, koje sam imao i ranije, ali je ipak  već tada bila odlučila da me odvede na detaljnije preglede.  Dani su prolazili, i sjećam se da se nisam osjećao dobro. Nisam mogao da trčim, ali sam ipak funkcionisao. Često sam imao bol u glavi. Bol u mišićima. Sve je otkriveno tek kada sam se jednog decembra onesvijestio na času likovnog”, prisjeća se Bane dana koji mu je zauvijek promijenio djetinjstvo, ali i cijeli  život. U kliničkom centru Crne Gore Bane nije mogao da se probudi, bio je u stanju blage kome. Nakon detaljnijih analiza ljekari su utvrdili da boluje od dijabetesa tipa 1, autoimune bolesti koja uništava B ćelije pankreasa, pri čemu insulina u cirkulaciji i nema.

“Za mene se tada sve mijenja. Zamislite 11-godišnjaka koji više ne smije da jede ono što voli, koji ne smije da pije ono što voli, koji mora tri puta dnevno da prima injekcije (koje su mi tada izgledale najstrašnije na svijetu), bar dva puta mjesečno zaglavi u bolnici i nema pojma šta mu se dešava. Bilo je strašno, ali zahvaljujući roditeljima, naučio sam da živim sa tim. Naučio sam i prihvatio da sam dijabetičar”, kaže uz osmjeh Bane. Roditelji, ali i ljekari su odredili njegov put i naučili ga da pravilno postupi u svakoj situaciji koja se tiče njegovog zdravstvenog stanja. Nutricionista je uvijek prisutan u njegovom životu, posjećuje ga dva puta godišnje.

“Moj život je računanje. Stalno, stalno računam – broj kalorija, nivo šećera, vrijeme vježbanja, kada da uzmem insulin, kada da užinam, večeram, doručkujem. Često sam na antibioticima, pa i tada računam, kada da uzmem lijek. Naučio sam da živim kao mašina. Put je odredila majka, koja je o svemu vodila računa dok sam živio sa njom i ocem. Kada sam se, u svojoj 25. odselio, stvari sam uzeo u svoje ruke”, priznaje Bane, koji je tada bio već dovoljno disciplinovan da bi sam vodio računa o sebi. Ipak, priznaje, bilo je rizičnih situacija.

“Dijabetičari koje srijećem kažu mi da im je to sada rutina, da im uopšte ne smeta. Jeste rutina, naravno, ali mrzim tu svoju dužnost. Ipak, od nje ne mogu da pobjegnem”, sjetan je Bane. Redovne kontrole kod endokrinologa, oftamologa, dijetetičara, nefrologa dio su njegovog života. Osim čestih posjeta ljekarima, njegov život odvija se normalno.

“Kod dijabetesa je sve u disciplini. I najneodgovorniji čovjek tu postaje pravi vojnik. Vojnik je zapravo prava riječ za nas. To je i jedina prednost dijabetesa – naučite da budete odgovorni, ne samo prema svom zdravlju, već u svim sferama života. Ja radim, i to dosta, izlazim sa prijateljima, popijem koju čašicu alkohola kada želim, pojedem slatkiš kada baš moram. Slijedi malo više opreza, ali ne mogu se odreći baš svih sitnih zadovoljstava. Imam sinčića koji je sasvim zdrav i on mi daje snagu da budem uvijek na vrhuncu zadataka koje mi dijabetes svakodnevno postavlja”, kaže naš sagovornik.

Dodaje da nije zadovoljan načinom na koji se u Crnoj Gori radi na prevenciji dijabetesa, a posebne zamjerke odnose se na nespremnost institucija da raznim brošurama, predavanjima i programima upoznaju stanovništvo sa bolešću, koja dugi niz godina može biti asimptomatska, pa bolesnici uopšte i ne znaju da su bolesni.

“Trebalo bi više raditi na tome. Bilo je nekih radionica, svega nekoliko puta, ali su bile slabo posjećene. Dijabetes, bilo da se radi o tipu 1 ili 2, je tu, oko nas, i treba se često kontrolisati, kako ne biste postali njegov rob  iz vedra neba”, savjetuje Bane.

Šest znakova koji ukazuju na šećer

Za ljude koji pate od dijabetesa, povišena glukoza u krvi je praktično otrov. Ćelije u organizmu se „oslanjaju“ na glukozu kako bi im davala energiju, pa je zato vrlo bitno održavati normalan nivo glukoze u krvi. Glukoza dolazi iz namirnica kao što je voće i iz varenja ugljenih hidrata. Ona se zatim transportuje kroz krv u ostale djelove tijela, a da bi se iskoristila za energiju, organizmu je potreban insulin – hormon pankreasa.

dijabetes, insulin

Ljudima koji imaju dijabetes tipa 1, pankreas ne luči insulin, pa ga moraju unositi u vidu injekcija, dok kod dijabetesa tipa 2, postoji insulin, ali organizam nije sposoban da ga iskoristi.

Zapamtite, vrlo je važno da primjetite rane znakove dijabetesa:

1. Povećana potreba za tečnošću i njenim izbacivanjem (odlazak u toalet). Ovaj simptom može pratiti i simptom suvih, osušenih usta
2. Povećana glad
3. Slabost i malaksalost
4. Neobjašnjivo gubljenje težine, pogotovo ako jedete mnogo više nego prije
5. Česte infekcije. Takođe, bilo kakve povrede je mnogo teže izliječiti, pa čak i male ogrebotine
6. Zamućen i slab vid

Zdrava ishrana i vježbanje mogu spriječiti pojavu dijabetesa, a ako ga već imate, ove dvije stvari mogu imati pozitivan efekat na vaše stanje i cjelokupno zdravlje.

Smrtonosniji za žene

Dijabetes tipa 1  predstavlja mnogo veći zdravstveni rizik za pripadnice nježnijeg pola nego za muškarce. Tako, žene s dijabetesom tipa 1 imaju za 37 odsto veći rizik za smrt nego muškarci s tom bolešću, objavili su australijski naučnici.

Prema podacima prikupljenim od oko 200.000 ljudi za potrebe 26 ranijih studija, žene s dijabetesom tipa 1 su imale i 44 odsto veći rizik za smrt od bolesti bubrega. Ove podatke ljekari objašnjavaju činjenicom da je ženama, zbog promjene nivoa hormona, teže da održavaju potrebnu koncentraciju šećera u krvi pomoću injekcija insulina.

Dugo sjedenje izaziva dijabetes?

Holandski naučnici utvrdili su tokom najnovijeg istraživanja da je dugotrajno sjedenje povezano sa većim rizikom za dijabetes tipa 2. Istraživači sa univerziteta u Mastrihtu  dodaju kako je ovaj rizik bio prisutan i kod osoba koje se inače bave fizičkim vježbanjem  visokog intenziteta. Prema njihovim nalazima, svaki dodatni sat dnevno proveden u sjedećem položaju je povezan s 22% većim rizikom za dijabetes tipa 2.

Osobe s dijabetesom tipa 2 sjede u prosjeku 26 minuta duže nego osobe koje nemaju ovaj oblik šećerne bolesti, piše stručni časopis Diabetologia.

U istraživanju su korišteni podaci prikupljeni od oko 2500 osoba prosječne dobi 60 godina.

(vijesti.me)

loading...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com