ZAŠTO MNOGI SVETOG NIKOLU DOČEKUJU MRSNO? Odgovor leži u legendi od koje ćete se naježiti!
Svetog Nikolu mnogi obeležavaju postom, ali nisu ni rijetki primjeri porodica koje za svetog Nikolu prave mrsnu trpezu. Objašnjenja za to su razna, a najinteresantnija vezuju se za jednu legendu i domišljatost pravslavaca kako da doskoče bezbožničkoj torturi kojoj su bili izloženi.
Za pravoslavnu crkvu pravilo je jasno – sveti Nikola je posna slava!
Ne treba posebno napominjati da ova slava pada u vrijeme Božićnog posta, zbog čega takođe nema dileme da li je posna ili mrsna.
Postoji nekoliko objašnjenja kako su porodice stekle običaj da mrse na svetog Nikolu:
Vjerski analitičari tvrde da je mrsna trpeza na Svetog Nikolu tradicija koja je započeta neposredno posle Drugog svjetskog rata, i naročito je prisutna u Vojvodini, odnosno u Bačkoj. U vrijeme kada obilježavanje slave nije bilo baš poželjno ponašanje, porodice su se dosjetile da naprave okupljanje, ali da namjerno pripreme mrsnu trpezu, kako onaj ko bi htio da ih prijavi ne bi mogao da dokaže da je povod bio religijski.
Nije se zbog pravljenja slave posle Drugog svjetskog rata išlo na Goli otok (zatvor za političke prestupnike), ali se zbog potkazivanja u partiji lako mogao izgubiti dobar posao ili onemogućiti napredovanje u službi, zbog čega su porodice mahom krile da prave religijske obrede
U moderno vrijeme mrsna trpeza na Svetog Nikolu ostala je kao posljedica toga da li se poštuje Božićni post. Mnoge porodice koje jednostavno ne poste 40 dana do Božića obilježavaju mrsno Svetog Nikolu, osim ako ne pada na srijedu ili petak. To je na neki način posledica iz doba komunizma kada se izgubio običaj posta, a ponovo se obnovilo redovno obilježavanje slava.
Među objašnjenja zašto se mrsi na Svetog Nikolu spada i legenda po kojoj je čovjeku svake godine umiralo po jedno dijete. Sveštenik ga je navodno pitao da li posti ili mrsi na Svetog Nikolu, a onda mu je on odgovorio da posti. Tada mu je sveštenik, po toj priči, dao odobrenje da mrsi na Svetog Nikolu i od tada mu ni jedno dijete više nije umrlo.
(Volim Podgoricu/Opanak)
