NJIHOV BRAK JE NA UDARU SVAKI DAN: Komšije su otkrile sve njihove TAJNE, a i Jelana nije mogla da prećuti NIŠTA! SVE JE REKLA!

Brak Jelene Tomašević i Ivana Bosiljčića je sinonim za skladnost, a pevačica otkriva da je tajna u rješavanju problema razgovorom i da njegov posao glumca ne utiče na njihovo povjerenje.

“To je njegov posao i ja sam to od početka prihvatila. Kao što ja imam Ivanovu bezrezervnu podršku da radim svoj posao najbolje što mogu, tako i on ima moju”, rekla je Jelena.

Od kada su postali roditelji djevojčice, Nina je centar njihovih života. Trude se da svojoj mezimici priušte bezbrižno djetinjstvo, potkovano lijepim vaspitanjem sa puno manira i poštovanja. Njena mezimica je po prirodi stidljiva, ali se Jelena nada da će je to proći.

“Stidljivost je kod sve djece faza odrastanja i bitno je da je prolazna. Svi smo mi u nekom periodu života bili stidljivi, neko kao dijete, neko u pubertetu, bitno je da kad odrastemo da se oslobodimo stidljivosti i da prezentujemo svoje talente bez ikakvih stega, na najbolji mogući način”, rekla je pevačica koja važi za staloženu damu pozitivnog duha.

“Oduvijek sam bila pozitivnog duha. Trudim se da se ne stresiram za svaku glupost. Strpljenje se vježba. Otkad sam se porodila, prioriteti su mi se promijenili, ne tangiraju me trivijalne stvari, okružena sam pozitivnim ljudima i pronalazim sreću u svakodnevnim sitnicama. Ako se desi da imam neki problem, istog trenutka vrlo jasno i argumentovano razrešim situaciju razgovorom, tako se problem ne umnožava. Dobra komunikacija je najbitnija u svim odnosima”, smatra Jelena.

Prvomajske praznike proslaviće kako dolikuje.

“Dok sam živjela u Kragujevcu uvijek sam nastupala sa KUD-om Abrašević i pevačkom grupom “Smilje” za prvomajski uranak, tako da mi je sjećanje na 1. maj ustajanje u zoru. Međutim, društvo je uvijek bilo odlično pa nam je to bio i dobar provod. Posljednjih godina Ivan, Nina i ja iskoristimo prvomajski praznik, koji se obično produži na nekoliko dana, da obiđemo naše roditelje i da budemo svi zajedno”, kaže Jelena, koju, iako to ne očekujemo, možemo sresti u kafani.

“Ponekad izađem sa svojim društvom u Skadarliju i uvek je tu neka dobra muzika “na uvce”, a ja obavezno po želji svojih prijatelja zapevam neku dobru staru narodnu pjesmu: “A što ćemo ljubav kriti”, “Zagrli me ti i oprosti mi”, “Mito bekrijo”, “Ciganine ti što sviraš”. Ljudi koji se tu zadese budu prijatno iznenađeni”, kroz osmjeh kaže Tomaševićeva.

Nedavno su i njihove komšije otrkile da su odlični susjedi i da se ponašaju kao da nisu poznati, niti javne ličnosti.

Želim vikendicu na obodu grada

Mnogi poznati nekoliko godina gradsku vrevu menjaju za selo, a o tome sanja i pjevačica koja sa porodicom živi u “krugu dvojke” srpske prijestonice.

“Ja sam odrasla u Kragujevcu u kući sa dvorištem i zaista takvo djetinjstvo ima svoje čari. Imala sam kucu, macu, zeku, po cio dan bih se igrala sa bratom i djecom na ulici i u dvorištu, ulazili bi u kuću samo da ručamo i vraćali se na igranje u dvorište. Volela bih da i Nina ima takvu slobodu odrastanja u Beogradu, doduše ona je često u Kragujevcu kod mojih roditelja i na Zlataru sa Ivanovim roditeljima, tako da nadomjesti za sve ovo vreme u gradu. Bilo bi divno da imamo neku vikendicu na obodu grada, ali ima vremena”, kaže pevačica.

Kurir.rs/Blic