Završena peta faza snimanja dokumentarnog filma ,,Ognjilo”

Proteklog vikenda na Čevu je završena peta faza snimanja dokumentarnog kratkometražnog filma “Ognjilo” reditelja Vladimira Perovića, koji je izabran na konkursu Ministarstva kulture, a u produkciji Centra za kulturu Tivat.
Snimanje prati izgradnju dalekovoda Lastva Grbaljska – Čevo, a u ovoj fazi su konačno snimljeni stubovi koji se uveliko postavljaju, pa je na red došla i lokacija na kojoj je film sniman do sada tokom dvije godine.
Podsjetićemo čitaoce kako je reditelj perović zamislio ovaj film: Sred krševitog crnogorskog pejzaža jedan stariji seljak živi život onako kako su vjekovima činili i njegovi preci. Udarajući komadom gvožđa (ognjilo) o kamen kremen, on izbija iskru i tako dobija vatru… I nakon nekog vremena, u njegov život i njegov krajolik useliće novi komšija: džinovski metalni stub dalekovoda, još jedan izvor iskri. I u njegovom životu ništa se promijeniti neće: on će nastaviti da vatru dobija na isti način, tako što će udarati komadom gvožđa o kremen.
“Dinamika snimanja filma uveliko zavisi od dinamike postavljanja stubova. Sljedeća faza koju očekujemo da snimimo jeste razvlačenje i montiranje žica, i naravno puštanje struje kroz iste.
Idealno bi bilo, kako je reditelj zamislio, da to bude zimski sniježni period, jer smo snimali sva godišnja doba, ali snijeg još uvijek ne. Nadamo se da će nam se ova želja ispuniti, iako je izuzetno zahtjevno snimati u takvim uslovima, koje ne smijemo lažirati jer je u pitanju dokumentarni film. Snimamo istinu, i želimo da publika tako doživi radnju.
Ova faza filma snimana je uz koordinaciju sa CGES-om i njihovim inženjerima i radnicima ” – izjavila je producentkinja filma Jelena (Đorđević) Božović.
Da je snimanje filma ponekad komplikovano, kazuje nam i reditelj sa novim utiscima koje prenosimo kao zanimljivost: “Kad smo ovo snimili, sve je lakše. Bez ovoga, ne bi bilo dobro. A prijetilo je – da se sve uruši. Promašen dan subota zbog karte. Nedjelja- Ne samo Dragov stub, nego i sledeća dva postavljena, izmontirana. Nigdje radnika ni na vidiku, niti zvuka od gradilišta.
Drago i njegovi kažu: sve su oni izmontirali juče i prekjuče. Katastrofa. Šta da snimimo – gotove, izmonirane, postavljene stubove!? … Produžimo dalje ka Nikšiću, ne bismo li našli barem jedan stub koji nije dovršen, pa da se nekako izvučemo. I kad smo već prošli buduće mjesto snimanja za čitava dva stuba, uočimo kombi koji ide ka jednom stubu nedovršenom. A onda vidimo i dizalicu, pa se pojavljuju i ljudi. Stampedo nazad do tog mjesta. Naravno, tamo nas čeka simpatični rmpalija Goce Makedonac, već obaviješten o našem dolasku, predusretljiv, saradljiv. Dogovaramo lako sve. Čak i to da oni zastanu s radovima svaki put dok se mi ne premjestimo i nađemo
novi kadar, pa potpuno rade po našim komandama. I snimimo mi sve to. Trebalo je vidjeti Milana i mene. Obojici kao da se olovo sliva niz tijelo. Laknulo. Milanu po pokretu kojim pali cigaretu i prinosi je ustima vidiš da se oslobodio tereta. Ali glasa ne pušta. Grč još traje. Samo da se okrijepimo rakijom, procjenjujemo ima li vremena da snimimo i krave, koje riču kao lude jer su još nepuštene. Procjenjujemo da nema vremena., oslobađamo nedužne krave. Jer nas čeka još scena kad Drago nabere granja i vraća se pored već kompletiranog stuba. I kad to snimimo, samo se javimo Dragovima, uskačemo u kola, ručak jedemo u kolima, u vožnji. “
Pored reditelja Perovića, ekipu filma čine snimatelj Milan Stanić, Ivan Čojbašić, zvuk Sead Šabotić, junak Drago Vujović.