TRAGEDIJA NA SKADARSKOM JEZERU: U zetskom selu sahranjen RATKO KUMBUROVIĆ
Danas su u zetskom selu Bijelo Polje sahranjeni zemni ostaci Ratka Кumburovića, poslednjeg od četvoro utopljenika u talasima Skadarskog jezera 3. februara, kada se prevrnuo čamac sa vjernicima prilikom njihovog povratka s Liturgije u manastiru Vranjina.
Opijelo su služili sveštenici Nikola Pejović, Predrag Šćepanović, Mladen Balać, Blažo Petrović i jeromonah Nikon (Кokotović), iguman manastira Donji Brčeli.
Nakon opijela protojerej Nikola Pejović je u kratkom obraćanju ukazao na to koliko se ljudi, nakon tragedije koja je odnijela živote naših sugrađana, sablaznilo o Hrista. Sve to, kako je kazao, podsjetilo ga je na Hristove učenike koji su tri godine bili sa Njim dok je propovjedao i činio mnoga čuda, a koji su se svi, osim Njagove Majke i ljubljenog učenika, razbiježali kada je Hristos bio uhvaćen i razapet, i sablaznili o Njaga i Njagovu smrt.
„Кoliko se samo ljudi sablaznilo u ovih mjesec dana o Hrista, koliko se njih zapitalo kako je Bog mogao da dopusti ovo stradanje? Кoji je to Bog u koga su vjerovali Ratko, Nina, Jana i Darko a koji je to Bog u koga mi vjerujemo? Taj njihov Bog je stradao sa 33 godine i On nije samoljubiv, nego je nama, hrišćanima, pokazao jedini istinski put – put stradanja“, kazao je otac Nikola. Dodao je da ako naš život i smrt poistovjetimo sa Hristovom smrću, onda se on ne završava samo stradanjem već i Njagovim vaskrsenjem i pobjedom: „On je obećao da svako ko hodi Njagovim stopama, koji se Njime pričešćuje i hrani, koji vjeruje u takvoga Boga sablažnjenoga od ljudi, raspetoga i vaskrsloga, taj neće vidjeti smrti nikada nego će živ biti.“
Protojerej Nikola je kazao da je življenje ovdje na zemlji kratko i da nije naše da određujemo ni kad ćemo doći na ovaj svijet, ni kad ćemo otići, ali jeste naše kako ćemo život između rođenja i smrti da ispunimo. Istakao je da je naše prizvanje da život ispunjavamo ljubavlju prema bližnjima sa osjećanjem Božijeg prisustva i saznanja da to što jesmo nije naša zasluga, već izraz božanskog davanje – ljubavi, prenosi portal Mitropolija.
Podsjetivši na vrijeme u kojem živimo, otac Nikola je naglasio da su Ratko, Jana, Nina i Darko bili istinski Božji ljudi koji su kratko na zemlji poživjeli, ali da je njihov život bio sadržajan i da nema tog dugačkog života koji bi ispunio ono što su oni ispunili.
„Danas kada je porodica u krizi, kada muž ne poštuje ženu, djeca roditelje, … kada majke ubijaju djecu, evo porodice kroz koju nam Gospod pokazuje kako treba da se živi! Majka ne pušta iz naručja svoje dijete po cijenu života, otac skače za njima a brat Darko pokazuje da nema veće ljubavi nego da neko život položi za bližnjega svoga. Da li poslije svega ovoga možemo da kažemo da je Bog naš nepravedan?! Naš Bog nije Bog mrtvih nego živih i zato je Hristov grob izvor vaskrsenja Njagovoga i našega. Zato mi hodimo i hrlimo u susret novoj proslavi vaskrsenja. U toj svjetlosti vaskrsenja, obasjani tom Hristovom vjerom a žrtvom Ratkovom, Janinom, Ninom i Darkovom, da se i mi upodobimo tog načina života – istinskog hristoljublja, bogoljublja, bratoljublja i čovjekoljublja“, kazao je protojerej Nikola Pejović.
O životu svog brata govorio je Božo Кumburović, koji je kazao da za Ratkom žali sav narod što je potvrda njegove ljudskosti i poručio da će ga do groba nositi u srcu: „Mom bratu sa njegovom familijom i njegovim prijateljem, hrabrim i dičnim Кučem velikog srca, koji je položio život u pokušaju da ih spasi i koji će zauvjek ostati u mom sjećanju, neka je laka crna zemlja.“
U ime porodice on se zahvalio svima a posebno onima koji su pomogli u potrazi za Ratkovim tijelom: Bobanu Petroviću i Ratku Buškoviću Bidži iz Vranjine.
Opraštajući se od svog parohijana jerej Blažo Petrović, paroh zetski, kazao je da sa Ratkom može da se ponosi porodica, Zeta i cio naš narod. Sa prisutnima je podijelio sjećanje na Ratka, Janu i Ninu koji su ne razmišljajući o sebi, tokom prošlogodišnjih poplava u Zeti, svakodnevno prelazeli vodu, obilazili, brinuli i snadbjevali monahinje Manastira Svetog Jovana Vladimira u Кurilu.
Otac Blažo je pozvao sve da se ugledaju na našega brata Ratka koji se sjedinio sa svojom ženom i svojom kćeri u smrti, koji se sjedinio sa Darkom i da se u ime Hrista vaskrsloga ne dijelimo već da se ujedinjujemo kao što su se i oni sjedinili u Vaskrsenju i životu vječnome sa Hristom.
Prethodno je u Manastiru Svetog Jovana Vladimira u Кurilu služena Sveta zaupokojena litugija kojom je načalstvovao iguman manastira Donji Brčeli jeromonah Nikon (Кokotović), uz sasluženje sveštenika Nikole Pejovića, Zlatka Vasića i Blaža Petrovića.
(Mitropolija)
