Najkraća i najbolja molitva svih vremena: Priča o malom Milanu popraviće vam dan!
U nekom malom mjestu živeo je dječak koji se zvao Milan. Milan je svakoga dana jutrom dolazio u crkvu, uvijek tačno u isto vrijeme u 7 sati. Prije nego bi se vrata i otvorila, on je bio tu i čekao. Čim bi se vrata otvorila on bi trčao do oltara i bio tamo prvi. Sklopio bi ruke molitveno, ali nije dugo ostajao. Isto tako trčeći odlazio bi u školu, koja je počinjala nešto kasnije.
Dječak je tako radio godinama. Svještenik je to primijetio i odlučio pitati Milan zašto tako kratko moli i kako moli.
“Dobro jutro, Isuse, došao sam Te vidjeti”.
To je bila njegova molitva. “I to je sve?” pitao je dalje svještenik.
“Sve”, rekao je kratko Milan žurno odlazeći u školu.
Dječak je i dalje na isti način dolazio u crkvu, stajao pred Isusom kratko i potom žurno odlazio. A onda ga jednog dana nije bilo, pa drugog… i tako danima. Svještenik se zabrinuo za njega i odlučio da ode u Milanovu školu i potraži ga. Tamo su mu rekli da je Milan na ulici udario kamion i da je u bolnici. Povreda je bila ozbiljna. Milan je prebačen na urgentno odjeljenje. Svještenik se odmah uputio tamo.
Već na vratima bolnice dežurna sestra je znala koga traži. Izvinila se, ali je mislila da mu mora reći jednu neobičnost u vezi sa tim dječakom. Iako ozbiljno povrijeđen i trpi jake bolove, Milan je veseo i uveseljava cijelo odjelenje, gdje inače leže takvi teški slučajevi.
Kada je svještenik tamo stigao, bio je začuđen, koliko radosti ima u toj sobi uprkos bolu koga su svi morali osjećati. Milan se radosno nasmijao i pozdravio zbunjenog svještenika. Na kraju ga je svještenik pitao, kako može biti radostan i pored bola zbog povreda koje je zadobio u saobraćajnoj nesreći.
“Čemu se, Milane, raduješ?” pitao je.
“Isusu” odgovorio je Milan.
“Kako, pa ti više ne dolaziš u crkvu, ne moliš se pred Isusom?” pitao je dalje sveštenik.
“Da” odgovorio je smješeći se dječak “ali Isus svakog jutra dođe meni i kaže: Dobro jutro, Milane, došao sam da te vidim.”
Svješteniku je , kada je to čuo sve bilo jasno, i ništa nije više pitao. Radovao se sa Milanom.
(Stil)
