MJESTA KOJA MORATE POSJETITI Cijevna – čudo prirode na korak od gradske vreve
Kanjon rijeke Cijevne je nešto što ne smijete propustiti kada je u pitanju okolina Podgorice, i zbog toga su se reporteri Portala Volim Podgoricu uputili na ovu turu.
Ukoliko krećete u istraživanje ovih savršenih prirodnih ljepota u vlastitom aranžmanu, polazak je iz Podgorice, preko naselja Masline i mjesta Fundina, do sela Zatrijebač, koje se nalazi na kanjonu Cijevne, na oko 850 metara nadmorske visine.
Mi smo išli sa domaćinom Darkom Šarčevićem i Montenegro Phototrekkingom, koji su ovdje “svoji na svome” i nismo brinuli o putokazima. Osim toga, bilo je zabavno, i što je najvažnije, veselo.
Ako palite svoje auto, vodite petoro djece, psa i još ponekoga, vožnja traje oko 40 minuta, do ovog mjesta.
Mi smo tu parkirali kombi i produžili pješke do vidikovca odakle puca fantastičan pogled na kanjon i most do kojeg smo se kasnije spustili.
Vodiči su nam pokazali grebe u planini i ispričali priču o starcu koji je upravo na tom mjestu živio do smrti.
Odavde krećemo dalje, do uređenog vidikovca, ako niste sigurni kuda, nađite ovaj putokaz.
Nastavljamo dalje do uređenog vidikovca odakle se vidi planina Rumija. Niki članovi ekipe su uspjeli da “vide” čak i Bar, Sutomore, Skadarsko jezero, pa i “Tri duda” u Baru. zaključili smo da imaju paranormalne sposobnosti, ili direktnu vezu sa satelitom.
Odavde počinje ponovo spuštanje, drugim putem, i nakon toga mali odmor. dio ekipe je otišao da napravi fantastične fotke na liticama, sa predivnim pogledom.
Odavde kreće spuštanje ka rijeci, koje traje oko tri sata. Uzgred srećemo drugu grupu ljubitelja prirode koja se vraćala. Oni su ostavili auta kod mosta.
Nailazimo na hrast koji, bukvalno, raste iz kamena, i to je veoma neobično. Vodiči kažu da mu, najvjerovatnije, odgovara sunačana pozicija kao i mediteranska klima koja ulazi kroz kanjon.
Beremo i pelim koji je ovdje sigurno potupno nezagađen.
Ljekovitos ove biljke poznata je hiljadam godina, a njen latinski naziv Salvia officinalis potiče od latinske riječi salvare što znači “spasiti, izliječiti”.
Prelazimo most i stižemo do mjesta gdje je konačno odmor. Naišli smo na par kuća, ali ne i na stanovnike. Dočekuje nas jedan šarplaninac, i Darko nas upozorava da pazimo na sendviče. Ono što je dobio za ručak, zatrpavao je na nekoliko lokacija, očigledno, misleći na “sjutra”.
Odatle dio ekipe kreće pješke, a dio kombijem koji nas je sustigao i čekao.
Spuštamo se do plaže na Cijevni, podlažemo vatru, i kuva se najbolja čorba koju ste ikada probali.
Nakon čorbice, morali smo malo da dremnemo ispod proljetnog sunca.
Jeste da smo se umorili, ali to je bio slatki umor. Priroda koja ostavlja bez daha, na samom obodu gradske vreve, nešto je što ne smijete propustiti.
Razgovarale, šetale, jele čorbu: Kaća Cmiljanić i Semira Dešić
Foto: Katarina Kaća Cmiljanić
