Knežević peti put urgira Višem sudu: Slučaj Petra Radulovića više od šest godina bez pravosnažnog epiloga-ko i zašto koči pravdu

Nekadašnja predsjednica Nezavisnog sindikata Aerodroma Crne Gore Biljana Knežević uputila je petu urgenciju Višem sudu u Podgorici, tražeći hitno odlučivanje u predmetu koji se, prema njenim navodima, odnosi na vjerodostojnost dokumentacije o radnom iskustvu Petra Radulovića korišćene prilikom njegovog imenovanja na odgovornu funkciju u Aerodromima Crne Gore.

Knežević u urgenciji upozorava da postupak, kako navodi, traje duže od šest godina i da posljedice njegovog trajanja više ne predstavljaju samo pitanje njenog pojedinačnog slučaja, već imaju širi značaj za zaposlene u Aerodromima Crne Gore, funkcionisanje državnog preduzeća i povjerenje javnosti u pravosuđe.

Povod za novu urgenciju su, između ostalog, i posljednji medijski napisi o stanju u Aerodromima Crne Gore. Kao primjer navodi tekst “Grupa zaposlenih u Aerodromima: Radulović mobinguje, dok Tolić ćuti“, objavljen 16. septembra 2026. godine na portalu Aktuelno, koji je priložila uz urgenciju.

U tim tekstovima prenose se navodi zaposlenih o navodnim pritiscima, prijetnjama, praćenju zaposlenih, partijskom zapošljavanju i revanšizmu prema onima koji se smatraju politički ili lično nepodobnim.

Knežević naglašava da ti medijski navodi nijesu sudski utvrđene činjenice, ali smatra da predstavljaju okolnost od javnog značaja koju treba posmatrati u kontekstu predmeta.

Posebno ukazuje na navode da se zaposlenima preko rukovodilaca poručuje da se „sve prati“ i da će se „sve saznati“, kao i na tvrdnje da se posebno upozoravaju zaposleni koji se označavaju kao opozicionari.

Knežević tvrdi da činjenica da se zaposleni medijima obraćaju anonimno pokazuje postojanje straha od posljedica ukoliko javno govore o problemima.

Podsjeća da je, kao predsjednica sindikata i podnositeljka krivične prijave Specijalnom državnom tužilaštvu kojom je, kako navodi, procesuirana dokumentacija o radnom iskustvu Petra Radulovića, ostala bez posla 21. oktobra 2025. godine.

Prema njenim riječima, otkaz je predstavljao kulminaciju dugotrajnog revanšizma zbog ukazivanja na nepravilnosti i insistiranja da se pred nadležnim institucijama ispita zakonitost zaposlenja i imenovanja.

Knežević navodi da je njena tužba zbog otkaza u međuvremenu usvojena pred Osnovnim sudom u Podgorici, ali ističe da su posljedice, kako materijalne tako i profesionalne, već nastupile.

“Kada zaposleni vide da predsjednica sindikata, nakon prijavljivanja nezakonitosti, ostaje bez posla i godinama vodi postupke pred sudovima, razumljivo je zašto ćute i zašto se medijima obraćaju anonimno“, navodi Knežević u urgenciji.

Prema navodima iz urgencije, predmet se odnosi na potvrdu prema kojoj je Petar Radulović navodno obavljao poslove „rukovodioca sektora“.

Knežević tvrdi da privredno društvo koje je izdalo potvrdu nije imalo sektore, niti akt o sistematizaciji kojim je bilo predviđeno takvo radno mjesto. Takođe navodi da ne postoji ugovor o radu ili drugi vjerodostojan akt kojim bi se potvrdilo postojanje radnog odnosa i iskustva navedenog u spornoj potvrdi.

U urgenciji se poziva i na zvaničnu dokumentaciju Zavoda za zapošljavanje i Uprave prihoda, za koju tvrdi da ukazuje na status nezaposlenog lica u relevantnom periodu.

Knežević dalje navodi da nijedan saslušani svjedok nije potvrdio da mu je Radulović bio rukovodilac niti da je obavljao poslove rukovodioca sektora.

Prema njenoj interpretaciji izvedenih dokaza, činjenica da je neko nekada viđen u prostorijama kompanije, prisustvovao sastanku, nešto prevodio ili povezivao kompaniju sa drugim poslovnim subjektom ne može sama po sebi predstavljati dokaz o postojanju radnog odnosa i radnom iskustvu na rukovodećim poslovima.

Poseban prigovor koji iznosi odnosi se na činjenicu da, kako navodi, nije saslušana kao svjedok ni u prvobitnom ni u ponovljenom prvostepenom postupku, iako je bila predložena i tvrdi da neposredno raspolaže informacijama relevantnim za predmet.

“Takvo postupanje opravdano otvara pitanje zbog čega je iz dokaznog postupka izostavljen svjedok sa neposrednim saznanjima i kako je bilo moguće potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje bez njegovog saslušanja”, navodi Knežević.

Ona ukazuje i da je prvostepena odluka ponovo donijeta u decembru 2025. godine, smatrajući da nijesu otklonjeni ključni nedostaci na koje je ukazivano tokom postupka.

Knežević smatra da predmet ima širi javni značaj jer se odnosi na Aerodrome Crne Gore, državno privredno društvo koje upravlja infrastrukturom od značaja za međunarodni civilni vazdušni saobraćaj.

U urgenciji navodi da se posljedice dugotrajnog postupka ne mogu posmatrati izolovano od činjenice da osobe čije su kvalifikacije i način imenovanja predmet provjere mogu, dok postupak traje, nastaviti da obavljaju odgovorne funkcije i odlučuju o statusu drugih zaposlenih.

“Njegovo višegodišnje trajanje proizvodi mnogo šire posljedice: šalje poruku da se odgovornost može odlagati godinama, dok osobe čije su kvalifikacije i način imenovanja predmet krivičnog postupka nastavljaju da obavljaju odgovorne funkcije i odlučuju o radnopravnom statusu drugih zaposlenih”, navodi Knežević.

Knežević od Višeg suda traži da predmet bez odlaganja uzme u rad i donese odluku, ali i da bude obaviještena o trenutnom statusu predmeta, sastavu vijeća i razlozima zbog kojih odluka do sada nije donesena.

“Ne tražim privilegovan tretman niti prejudiciranje odluke. Tražim da Viši sud konačno, nepristrasno i odgovorno odluči na osnovu dokaza koji se nalaze u spisima predmeta”, navodi se u urgenciji.

Knežević ističe da njene prethodne urgencije nijesu uvažene, uz obrazloženje da predmet nema formalnu oznaku hitnosti.

Ona, međutim, smatra da činjenica da predmet nema takvu formalnu oznaku ne može biti razlog za dalje odlaganje, posebno imajući u vidu dužinu trajanja postupka i posljedice koje, prema njenim tvrdnjama, takvo stanje proizvodi.

“Poslije više od šest godina, dalja tišina institucija više nije neutralna”, poručuje Knežević u petoj urgenciji Višem sudu.

Na kraju traži da sud postupi hitno, zakonito i nepristrasno, uz poruku da očekuje da institucije pokažu da se zakon primjenjuje jednako na sve i da niko, bez obzira na političku ili drugu podršku, ne može biti iznad zakona.