Danilo Lazović je preminuo prije 10 godina, a ljudi i dalje imaju pogrešnu sliku o njemu
Ta slika možda je izgrađena ulogama koje je Lazović nosio, ali njegovi prijatelji i saradnici tvrde da je istina ipak drugačija – ovaj glumac zapravo nije bio ljubitelj čašice i kafanske atmosfere. Za razliku od brojnih svojih kolega, Lazović je rijetko sjedio u pozorišnim bifeima, govoreći da nema vremena da se bavi beogradskim zabavama i klubovima.
– On nije volio kafane, a obožavao je da se šali. Imao je vrlo specifičan smisao za humor i dobru dušu – rekao je jednom prilikom za njega reditelj Siniša Pavić.
Lazović je bio porodični čovjek i volio je prirodu. Sa suprugom Brankom ima četvoro djece, a kako bi im obezbjedio bolje uslove za odrastanje, iz centra grada su se preselili na Avalu, daleko od gradske vreve, gdje je Danilo uživao u obavezama oko domaćinstva. I to dok je bio u vrhuncu popularnosti.
– Mislim da je to nešto najbolje što je tata mogao da uradi jer nas je sklonio s asfalta, pa su moja braća i sestra umesto da rastu čekajući lift, uživali u prirodi i zdravom djetinjstvu… Moj otac je bio patrijarhalan i konzervativan, želio je da od nas napravi dobre ljude. Vaspitavao nas je u duhu prave srpske porodice, gdje se zna ko je ko i šta ko radi, kao i da je ljubav prema Bogu osnov svega – pričala je njegova najstarija ćerka, Jelena Lazović.
Danilo Lazović je rođen 25. novembra 1951. godine u Brodarevu, na granici Srbije i Crne Gore. Odrastao je u radničkoj porodici, a Lazovići su se 1958. godina preselili u Priboj na Limu, gdje je poznati glumac završio gimnaziju. Na Fakultetu dramskih umjetnosti diplomirao je 1974. godine, kada je i ostvario prvu zapaženu ulogu u kultnoj seriji “Otpisani”. Od tada su se ređale značajne uloge na filmu, ali i u teatru, mada ga publika najbolje pamti po ulogama u serijama “Bolji život”, “Srećni ljudi”, “Porodično blago”, “Stižu dolari”…
Tokom snimanja te serije, Lazović je i preminuo – 25. marta 2006. od infarkta. Imao je 55 godina. Po želji porodice niko nije držao govor, već je preko razglasa pušten Lazovićev monolog u poemi svetog Nikolaja Velimirovića „Kosovski zavet cara Lazara”. Sahranjen je na Topčiderskom groblju.
